Svjetski dan kazališta obilježen odlaskom u Zagrebačko kazalište mladih

U srijedu 27. ožujka učenici naše škole obilježili su Svjetski dan kazališta odlaskom u Zagrebačko kazalište mladih u kojem su pogledali predstavu Junaci Pavlove ulice.

Na taj dan u svim kazalištima diljem Hrvatske prije početka predstave čita se međunarodna i hrvatska poruka. Ove godine međunarodnu poruku pisao je kubanski redatelj, dramaturg i sveučilišni profesor kazališne režije Carlos Celdran, a sa španjolskog ju je prevela Nikolina Židek.

Predstava nastala prema dječjem pustolovnom romanu Ferenca Molnára Junaci Pavlove ulice u potpunosti preuzima ideju dječjeg svijeta u malom te na scenu kao izvođače postavlja isključivo polaznike Učilišta. Likovi profesora, roditelja i svih ostalih odraslih figura reduciraju se i scenom zavladaju dvije skupine dječaka kojima nedostaje prostor za igru. Tematiziraju se problemi odrastanja u svakodnevici zbijenoj među visokim zgradama koje ne ostavljaju mnogo od sanjiva prostranstva potrebnog svakom djetetu, u kojem igri nikad ne bi došao kraj. Utočište, koje je moglo postati svime što žele, dječaci Pavlove ulice oformili su na gradilištu u najmu jedne pilane. U labirintu građevinskog materijala otkrivaju se utvrde, teren za loptanje (i to s dvama golovima!) i dječja zajednica u kojoj vrijede isključivo pravila koje je sama postavila. Nevinost i naivnost dječjeg svijeta protkana je čvrstom hijerarhijom unutar koje su organizirani poput prave male vojske, u kojoj svaki član ima svoj čin i spram njega pripadajuće odgovornosti i zadatke. Očekivano se razotkriva i nepravednost hijerarhije, jer se netko nezasluženo mora naći na dnu. Potreba za obranom njihova svijeta slobode javit će se u trenutku zapljene, kad im stariji i osjetno snažniji dječaci otmu sve do posljednje pikule. Početak rivalstva vrhunac doseže krađom zastave koja simbolizira njihovo neraskidivo zajedništvo. Krađe su samo najava želje suparničke strane za zauzimanjem njihova teritorija. Sukobi suparničkih strana kulminiraju objavom rata koji će pokazati kako su daleko od suparnika – oni su jednostavno dječaci koji se igraju na različitim stranama i koji jednako žele i jednako imaju pravo na prostor u kojem bi neometano mogli odrastati, napucavati loptu ili recitirati poeziju. U ratu obje strane shvaćaju nepravednost vlastitih postupaka, a oni koji su glasili za najslabije i obnašali najniži čin pokazuju se pravim junacima. Naposljetku, njihov dječji svijet nadvladat će događaji izvan njihove kontrole i bit će prisiljeni ući u svijet odraslih kojem su tako dugo uspijevali odoljeti. I u kojem vrijede sasvim druga pravila od onih na koja su naviknuli.

Njegujući ideju mladi za mlade, uvijek aktualno pitanje neugasive potrebe za prostorom igre postavljaju upravo polaznici ZKM-ova Učilišta kao izvođači. Što se događa kad se za isti komadić zemlje bore dvije skupine dječaka koje, kao i svako dijete, imaju jednako pravo na igru? Kakve kvalitete krase nekoga koga ćemo nazivati junakom?

Učenici su uživali u kazališnoj predstavi, mnogi su se prepoznali u ulogama dječaka koji traže svoj prostor za igru i sa sobom ponijeli snažne dojmove o prijateljstvu, zajedništvu i igri.

Jedno je sigurno:

Razvoj najmlađe publike koja će postati stalna kazališna publika velik je zalog za budućnost kazališta. Kazališno obrazovanje oduvijek je bilo dio kazališnog stvaralaštva.