BILI SMO NA FESTIVALU IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI U VARAŽDINSKIM TOPLICAMA

Centri izvrsnosti Varaždinske županije i Centar izvrsnosti za hrvatski jezik za osnovne škole VŽ došli su na izvrsnu ideju da osnuju jednu manifestaciju koja bi bila posvećena podizanju nacionalne svijesti. Nazvali su ga po velikanu naše povijesti Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom koji je ostao za sve vijeke upisan u povijest i u kolektivnom pamćenju po svom govoru u Hrvatskom saboru 1843. godine. Festival je održan 26. veljače 2020. u hotelu Minerva u Varaždinskim Toplicama.

Svoju izvrsnost organizatori su pokazali odabirom predavača i tema.  Festival je počeo izvedbom spomenutoga govora u izvedbi učenika Frana Rabuzina iz OŠ Novi Marof.

Glavni predavač je bio već itekako poznati pisac dr. sc. Kristian Novak, ali ovaj put ne kao pisac nego kao istraživač vremena ilirskoga pokreta. Već naslovom predavanja: Za svjetlost stvoren: o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom i govoru nakon kojeg više ništa nije bilo isto, predavač nas je zainteresirao, a svojim stilom i sadržajem predavanja premašio je naša očekivanja. Dr. sc. Velimir Piškorec i dr. sc. Ivana Kurtović Budja predstavili su nam projekt Zvučni atlas hrvatskih govora. Velimir Piškorec je govorio đelekovečkim oblikom kajkavštine na vrlo duhovit način tako da nas je uspio do suza nasmijati, ali i predstaviti projekt na najbolji način. Manje zanimljiv nije bio program učenika OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića Varaždinske Toplice u kojem su najupečatljiviji bili kostimirani plesovi  na Straussove melodije.  Na trenutak su nas vratili u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.

Drugi dio festivala bila je Smotra dječjeg kajkavskog pjesništva „Kaj je naša duša i naša popiefka“.  Čuli smo 20 izvrsnih radova na kajkavskom jeziku, a predstavljen je i mali zbornik radova u koji su ušle i pjesme naših učenica Moja domovina Patricije Jozić i Hrvacka rieč Taše Kondres. Na kraju vrijedi reći da su članice Male Kajkaviane Patricia i Taša zajedno sa svojom mentoricom Danicom Pelko uživale u nesvakidašnjem programu i vratile se s novim poletom i voljom za stvaralaštvo na kajkavskom jeziku.

MOJA DOMOVINA

Ta lepa Slavonija

Puna je zlatnih dolin i njif,

Po terim konji bežiju

Ravnicam se diviju.

Te liepe gliboke more

Teramu se kraja ne vidi,

Tero se sake jutre

Z tičju popiefku budi.

Te liepe visoke gore

Tere cielu Hrvacku glediju

Nemreju je se nagledeti

A vrha jim same sunce vidi.

Te Zagorje tere

Pune je bregof

S terih moreš videti sega

I huste i potoke i kleti.

Al najlepše mi je

Moju Stubicu gledeti.

Patricia Jozić, 6.c

HRVACKA RIEČ

Hrvacka rieč

Je bila prve kaj sam čula.

Hrvacka rieč

Je bila prve kaj sam popevala.

Hrvatska rieč

Je one ščim se budim i idem spat.

Hrvacke rieči

Se nigdar nem dost naposlušala.

Hrvacke rieči

Se nigdar nem odrekla.

I da me zdej primeju i zatučeju

Zakričala bi hrvacku rieč.

To je rieč teru su me nafčili

Mamek, tatek, babica i dedek.

Hrvacku rieč

Nigdar pozabila nem,

Glasne bum ju govorila,

Da ju si narodi čujeju,

Tu hrvacku milu mi reč.

Taša Kondres, 8.b