Događanja

Kiša i mašta

 

Na satu Hrvatskoga jezika učenici 6. razreda dobili su zadatak dovršiti priču o kiši. Zadatak im je objasnila njihova učiteljica Koraljka Parlaj, a najvažnije je bilo pokazati dječjoj mašti kako prkositi kiši i pustiti da riječi stvore novu priču!

 

 

Kiša

Iduću noć opet je nešto kucalo po staklu, ali Ksenija se bojala da nije nešto opasno ili strašno na njezinom prozoru.

Ujutro je Ksenija skupila hrabrosti i otvorila prozor, a na prozoru opet nije bilo nikoga.

Spustila se niz stube i pričala mami kako joj cijelu noć nešto kuca po prozoru. Tata ne našalio kako joj to neki dečko kuca, ali ona ga je ignorirala. Znala je da je to nešto što će pamtiti zauvijek, ali strah je bio jači od nje i nije se usudila otvoriti prozor u tami.

Navečer je opet čula to kucanje i već joj je prekipjelo. Otvorila je prozor i imala je što vidjeti!

Padala je kiša, a mjesec je bio pun. Zvijezde su uspavano sjale, a mjesec im je pričao priče za laku noć. Ostavila je prozor otvoren i usnula je san sa zvijezdama.

Kuca li to kiša, mjesec ili nestašna zvijezda?

 

  Eva Ovničević, 6.b

 

 

Kiša

Nakon što je to rekla, ponovno je začula kucanje. Otišla je pogledati, zastala je kod drugog prozora i naišla na kapljice.

Otvorila je prozor i kapljice su odmah progovorile: „Pozdrav, a tko si ti?“

„Ja sam Ksenija“, začuđeno odgovori Ksenija.

„Drago nam je“, promrmljale su kapljice i uskočile u Ksenijinu  sobu.

Kapljice su odmah započele s ludom igrom lovice, a stvari s polica samo su padale na mekani tepih. Ksenija je pojurila za kapljicama kako bi ih zaustavila, no iznenada su u sobu su uletjeli novi gosti: oblak i vjetar. Pokušali su pomoći Kseniji uloviti kapljice, ali samo su stvorili još veći nered.

Fijuuuuuuuuuu!

Začula se zviždaljka. U sobu je uskočio Ksenijin tata. Svi su zastali.

„Svi, koji ne žive u ovom stanu, smjesta van!“, začuo se dubok, ali nježan tatin glas.

Kapljice, oblak i vjetar svom brzinom izletjeli su kroz prozor. Tata i Ksenija su pospremili sobu, a tata je Kseniji rekao: „Molim te, više nikad ne puštaj kapljice u svoju sobu. Ja sam to jedanput učinio i cijelu su mi sobu uništile.“

„Neću, tata!“ radosno je odgovorila Ksenija.

 

                                                                           Andro Vlahović, 6.b

Kiša

… 

Ksenija otvori prozor i ugleda Sunce.

Da je znala da jutro kuca na prozor, još bi ranije otvorila. Prođe jutro i dođe podne, odjednom sunce otjeraju crni oblaci, a sunce se sakrije u Ksenijinu sobu.

Kiša je padala i padala cijeli dan, a kad ono, pojavi se mjesec i rastjera sve crne oblake.

Sunce je zaspalo na Ksenijinom krevetu, a mjesec je cijelu noć pazio da se crni oblaci ne vrate.

Mjesec je otišao na zasluženi odmor. Tjeranje crnih oblaka preuzelo je jutro. Odmah je probudilo sunce i Kseniju. U pomoć su dozvali vjetar. Dok su oni tjerali crne oblake, Ksenija se igrala u parkiću.

Jutro je uspjelo nagovoriti podne da ne pušta crne oblake i kišu, samo sunce, lagani vjetar i lijepi bijeli oblaci smiju ploviti nebom.

Odjednom im se na vratima pojave lijepi bijeli oblaci. Podne ih pusti unutra, ali to su bili maskirani crni oblaci. Ksenija ih se jako bojala. Kiša je padala i padala.

Došla je večer, otjerala crne oblake i pozvala mjesec na stražu svojim budnim okom.

Sunce, jutro, Ksenija i lagani vjetar krenuli su na put u izmišljenu zemlju snova…

 

 

                                                                                              Tia Bivol, 6.b

 

 

 

                                                                                                                                       K.P.

e-spomenice
copyright

© 2016.-2020.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi