Događanja

U spomen na Seljačku bunu

„Karv, ta slana kmetska,
stubičanska karv,
ta čarna, čerlena,
vonjhava gosta karv,
zakaj curi ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?
Kmična, gliboka, čemerna, kam, zakaj kaple kri?“

Izvor: Balade Petrice Kerempuha / Miroslav Krleža

Seljačka buna 1573. godine bila je pobuna protiv nepodnošljivih uvjeta života zavisnih seljaka. Buna je izbila na imanju Franje Tahija, zahvativši Hrvatsko zagorje i jedan dio Slovenije, a utjecala je na niz seljačkih buna na našim prostorima tijekom nekoliko idućih stoljeća.

Po svom programu bila je najzrelija buna seljaka u hrvatskoj i slovenskoj povijesti radi ukidanja političke vlasti plemstva i svih feudalnih nameta.

U 16. stoljeću pogoršava se položaj seljaka zbog povećanja naturalnih davanja i njihova potiskivanja iz trgovine poljoprivrednim proizvodima. Plemstvo, na koje se u borbi protiv Turaka oslanjala kraljevska vlast, uživalo je razne pogodnosti i sva politička prava. Obespravljeno seljaštvo snosilo je sve porezne terete, državi i crkvi, te posebno teške namete vlasteli, a bilo je najviše izloženo pustošenju i pljački Turaka.

BITKA KOD STUBICE

9. veljače odigrala se odlučujuća bitka. Seljaci su pružili snažan otpor, premda su bili bez konjice i daleko slabije naoružani i obučeni za borbu. U četverosatnoj borbi pobijedili su plemići zahvaljujući konjanicima i boljem naoružanju. Time je velika seljačka buna ugušena. Seljaci su u drugoj etapi bune u četiri bitke doživjeli četiri krupna poraza – kod Krškog, Kerestinca, Bistrice na Sutli i kod Stubičkih Toplica. Prema izvorima i procjenama u buni je sudjelovalo oko 12 000-16 000 ljudi. U bitkama je poginulo 4000 do 5000 seljaka.

Nakon bitke kod Stubičkih Toplica, u Zagreb je otpravljeno više uhvaćenih vođa i kapetana među kojima i „seljački kralj“ Gubec. U Hrvatskoj su mnogi ustanici bili uhićeni i osuđeni na vlastelinstvima. Ilija Gregorić je kao carski zarobljenik otpremljen u Beč, gdje je ostao više od godinu dana. Nakon suđenja poslan je u Hrvatsku i pogubljen. Biskup i ban Drašković zatražio je 11. veljače 1573. od kralja Maksimilijana dozvolu da se Gubec-beg javno okruni usijanom željeznom krunom. Drašković nije čekao kraljevo odobrenje.

15. veljače 1573. Matija Gubec je nakon mučenja i ponižavanja okrunjen užarenom krunom i pogubljen.

Prošla su stoljeća, ali jedno je sigurno: BUNA TRAJE!