Međunarodni dan djeteta

Svake godine se 20. studenoga obilježava Međunarodni dan djeteta kao dan posvećen djeci i njihovoj dobrobiti.

Generalna skupština UN-a je toga dana 1959. godine usvojila „Deklaraciju o pravima djeteta“, a 1989. godine „Konvenciju o pravima djeteta“. Njome se pokušalo odrediti specifične potrebe djece i mladih, njihovi specifični problemi vezani uz razvoj, odrastanje, podređenost odraslima, iskorištavanje, zlostavljanje. „Konvencija o pravima djeteta“ je najviše puta ratificirani dokument o ljudskim pravima u cijelom svijetu, ali je provedba još uvijek nedovoljna.

Povodom toga dana se odvijaju aktivnosti koje promoviraju dobrobit djece i njihova prava kao „malih ljudi“. UN je preporučio ovaj dan obilježiti kao dan prijateljstva i razumijevanja među djecom. Na odraslima je da provode i promoviraju prava djece, ali da uključe i samu djecu u raspravu i odlučivanje o njihovim pravima i potrebama.

U nastavku se nalaze dva zanimljiva priloga koja mogu pomoći roditeljima u odgoju djece i sve nas poučiti o njihovim pravima!

PRILOG 1

PRILOG 2

Dan sjećanja na žrtvu grada Vukovara

Priča o gradu

“Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!“

                                                                                                                          Siniša Glavašević

Ovako su Dan sjećanja obilježili učenici naše škole na školskom igralištu!

Nagrađeni prošlogodišnji četvrtaši

Ovih dana u našu školu pristigle su lijepe vijesti. Na natječaju, koji organizira izdavačka kuća Školska knjiga u sklopu projekta Otkrij tajnu za budućnost sjajnu, nagrađen je prošlogodišnji 4.b razred s učiteljicom Tatjanom Benko za projekt SPORTSKO-POUČNA STAZA U ŠUMI DUBRAVA u kategoriji Primjerom pokaži kakav svijet ti je draži. U razgovoru s učenicima i učiteljicom saznali smo pojedinosti o provedenom projektu.

„Nakon razgovora o prirodi i promjenama koje se u njoj događaju, počeli smo razmišljati što bismo mi mogli učiniti u našem mjestu, našoj lokalnoj zajednici, za dobrobit svih njenih građana. Zajedničkim promišljanjem i razgovorom smo došli do zaključka da želimo još više popularizirati prostor obližnje šume Dubrava u kojoj je prethodna generacija obnovila izvor vode i prostor oko izvora. Budući da je to područje na kojem se povremeno održava izvanučionička nastava, željeli smo učiniti to mjesto još zanimljivijim i privlačnijim za sve posjetitelje, pogotovo djecu. Odlučili smo napraviti jednu sportsko-poučnu stazu. Znamo da su kretanje (sportske aktivnosti) i boravak na svježem zraku vrlo važni za očuvanje zdravlja. Vodeći se tom mišlju, postavili smo i cilj našeg projekta, a to je upravo očuvati zdravlje boravkom u prirodi, na svježem zraku, uz određene sportske aktivnosti, a pritom i saznati nešto o samom okruženju u kojem se nalazimo. Ustvari, našom sportsko-poučnom stazom bismo pospješili tjelesno i mentalno zdravlje ljudi koji bi se na toj stazi našli.

Krenuli smo u istraživanje. Trebalo je istražiti koje biljne i životinjske vrste obitavaju u brežuljkastom kraju te koje od njih možemo pronaći ili vidjeti konkretno u šumi Dubrava. Od svih prikupljenih podataka trebalo je odabrati one koje ćemo uvrstiti na našu stazu. Ideja je bila da prolaznici saznaju nešto o vrstama koje tu mogu vidjeti , da se na neki način stope s prirodom, a za to smo im onda ponudili određeni zadatak. Npr. ako smo pisali o srni, zadatak je bio isto tako vezan uz neke informacije o srni. Primjer zadatka: Budi brz/a poput srne te trči označenom stazom u duljini od 100m najbrže što možeš. Prijatelj neka ti mjeri vrijeme štopericom, a potom zamijenite uloge.

Sve potrebne informacije i zadatke napisali smo na papire koje smo potom učvrstili na drvene stalke i rasporedili ih unutar šume. Na našoj sportsko-poučnoj stazi smo osmislili 8 takvih stajališta s 8 poučnih informacija i 8 različitih zadataka.

Nakon postavljanja cijele staze, naravno da smo prvi isprobali učinjeno i pritom smo se jako dobro zabavili, a najviše od svega nas veseli da će i drugi moći nešto naučiti i uz to se dobro razgibati zahvaljujući našem trudu i radu.“

Čestitamo našim četvrtašima te im želimo puno uspjeha u provedbi novih projekata!

Mali kaj v Zelini

Na ovogodišnji  natječaj  40. smotre dječjega kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić” – Sv. Ivan Zelina 2020. pristiglo je 257 pjesama iz 54 osnovne škole.

Stručni ocjenjivački sud Smotre u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur i Štefica Kamenarić-Filipović, dr. med. , izabrao je za objavu u zbirci pjesama ovogodišnje Smotre 67 pjesama među kojima i pjesmu učenika naše škole.

Svojom pjesmom „Koj mi fali“ JURICA ZEBEC će biti naš predstavnik u ovogodišnjem Zborniku.

Čestitamo Jurici te mu želimo puno nadahnuća u stvaranju novih pjesama!

Tatjana Benko

                                                                             Koj mi fali

Stvarne ne razmem

vu čem je falung kad mi veli:

„Dej se priberi!“

Pred špigelj sem stal

morti mi bu on odgovora dal

koj mi fali.

Hlače sem nategnul

rubaču zategnul

lasi namočil

na lievu nogu skočil –

pak i dalje ne vidim

koj mi fali.

Zakej mi ne veli?

Praf za praf, i ja bi to štel znati.

Odgovora mi nešči mora dati.

Nek mi nešči veli –

KOJ MI TO FALI?

JURICA ZEBEC,  4. razred

Znanstveni piknik

U dvorcu Stubički Golubovec u Donjoj Stubici u petak 25. rujna simbolično je otvoren 9. Znanstveni piknik, najveća manifestacija popularizacije znanosti u Hrvatskoj. Organizatori ove manifestacije su Udruga Profesor Baltazar, Hrvatska akademska istraživačka mreža – CARNET, Institut Ruđer Bošković, Zadruga ZEZ, Krapinsko-zagorska županija i Grad Donja Stubica.

Glavni cilj Znanstvenog piknika je popularizacija znanost među širom populacijom, s posebnim fokusom na najmlađe i tinejdžere. Zbog  epidemioloških ograničenja ove godine održan je u malo drugačijem izdanju pa su umjesto škola iz cijele Hrvatske, sudjelovali samo učenici OŠ Donja Stubica i OŠ Gornja Stubica u kombinaciji s punim on-line programom u trajanju od 0 – 24 sata na Youtube kanalu ZEZ.

Našu školu predstavljalo je osam učenika: Ema Gospočić, Patricija Jozić, Lovro Lacković, Sara Latinović, Ria Lešković, Petra Mezdić, Eva Sinković i Petar Žukina.

Učenici su izvodili zanimljive pokuse uz koje su usvojili neke sadržaje iz kemije, a pri tome su se dobro i zabavili.

Neki od pokusa su: Pasta za zube za slonove, Vulkan, Jaje u boci, Tlak zraka, Duga u epruveti, Nevidljiva tinta, Izrada vjetrokaza, pisanje 3D olovkama.

Kiša i mašta

Na satu Hrvatskoga jezika učenici 6. razreda dobili su zadatak dovršiti priču o kiši. Zadatak im je objasnila njihova učiteljica Koraljka Parlaj, a najvažnije je bilo pokazati dječjoj mašti kako prkositi kiši i pustiti da riječi stvore novu priču!

Kiša

…

Iduću noć opet je nešto kucalo po staklu, ali Ksenija se bojala da nije nešto opasno ili strašno na njezinom prozoru.

Ujutro je Ksenija skupila hrabrosti i otvorila prozor, a na prozoru opet nije bilo nikoga.

Spustila se niz stube i pričala mami kako joj cijelu noć nešto kuca po prozoru. Tata ne našalio kako joj to neki dečko kuca, ali ona ga je ignorirala. Znala je da je to nešto što će pamtiti zauvijek, ali strah je bio jači od nje i nije se usudila otvoriti prozor u tami.

Navečer je opet čula to kucanje i već joj je prekipjelo. Otvorila je prozor i imala je što vidjeti!

Padala je kiša, a mjesec je bio pun. Zvijezde su uspavano sjale, a mjesec im je pričao priče za laku noć. Ostavila je prozor otvoren i usnula je san sa zvijezdama.

Kuca li to kiša, mjesec ili nestašna zvijezda?

  Eva Ovničević, 6.b

Kiša

…

Nakon što je to rekla, ponovno je začula kucanje. Otišla je pogledati, zastala je kod drugog prozora i naišla na kapljice.

Otvorila je prozor i kapljice su odmah progovorile: „Pozdrav, a tko si ti?“

„Ja sam Ksenija“, začuđeno odgovori Ksenija.

„Drago nam je“, promrmljale su kapljice i uskočile u Ksenijinu  sobu.

Kapljice su odmah započele s ludom igrom lovice, a stvari s polica samo su padale na mekani tepih. Ksenija je pojurila za kapljicama kako bi ih zaustavila, no iznenada su u sobu su uletjeli novi gosti: oblak i vjetar. Pokušali su pomoći Kseniji uloviti kapljice, ali samo su stvorili još veći nered.

Fijuuuuuuuuuu!

Začula se zviždaljka. U sobu je uskočio Ksenijin tata. Svi su zastali.

„Svi, koji ne žive u ovom stanu, smjesta van!“, začuo se dubok, ali nježan tatin glas.

Kapljice, oblak i vjetar svom brzinom izletjeli su kroz prozor. Tata i Ksenija su pospremili sobu, a tata je Kseniji rekao: „Molim te, više nikad ne puštaj kapljice u svoju sobu. Ja sam to jedanput učinio i cijelu su mi sobu uništile.“

„Neću, tata!“ radosno je odgovorila Ksenija.

                                                                           Andro Vlahović, 6.b

Kiša

… 

Ksenija otvori prozor i ugleda Sunce.

Da je znala da jutro kuca na prozor, još bi ranije otvorila. Prođe jutro i dođe podne, odjednom sunce otjeraju crni oblaci, a sunce se sakrije u Ksenijinu sobu.

Kiša je padala i padala cijeli dan, a kad ono, pojavi se mjesec i rastjera sve crne oblake.

Sunce je zaspalo na Ksenijinom krevetu, a mjesec je cijelu noć pazio da se crni oblaci ne vrate.

Mjesec je otišao na zasluženi odmor. Tjeranje crnih oblaka preuzelo je jutro. Odmah je probudilo sunce i Kseniju. U pomoć su dozvali vjetar. Dok su oni tjerali crne oblake, Ksenija se igrala u parkiću.

Jutro je uspjelo nagovoriti podne da ne pušta crne oblake i kišu, samo sunce, lagani vjetar i lijepi bijeli oblaci smiju ploviti nebom.

Odjednom im se na vratima pojave lijepi bijeli oblaci. Podne ih pusti unutra, ali to su bili maskirani crni oblaci. Ksenija ih se jako bojala. Kiša je padala i padala.

Došla je večer, otjerala crne oblake i pozvala mjesec na stražu svojim budnim okom.

Sunce, jutro, Ksenija i lagani vjetar krenuli su na put u izmišljenu zemlju snova…

                                                                                              Tia Bivol, 6.b

                                                                                                                                       K.P.

IZLOŽBA LIK 2020.

U prilogu  se nalazi link na kojem možete pogledati virtualnu prezentaciju radova odabranih za županijsku izložbu koja zbog stupanja epidemioloških mjera na snagu nije održana u planiranom terminu.

Link na kojem možete pogledati izložbu:

http://www.os-oroslavje.skole.hr/arhiva/2019_20/pdf19_20/lik2020.pdf

Čestitamo našim učenicima na uspješnim radovima!

Veselje u knjižnici

 Lijepo je kad i u ovim složenim uvjetima rada možemo razveseliti nekog učenika i osjetiti atmosferu entuzijazma i radosti koju donosi uspjeh učenika.

Naša bivša učenica Ivana Žukina dobila je prošle školske godine 1. nagradu za poetski rad Kipček na natječaju Hrvatskih voda. Dar je nevjerojatno dugo putovao i tek ovaj tjedan stigao u našu školu.  Bilo je prelijepo gledati Ivanu kako s oduševljenjem pregledava pribor za kemijske pokuse, razne vrste pribora za slikanje i crtanje, majicu, kapu, naprtnjaču, knjige i razne druge stvari. Dodatak ovom poklonu je dar knjižničarke: zadnji broj časopisa Hrvatsko zagorje jer je u njemu Ivanin poster o španjolskoj gripi.

Ni to nije sve: Ivana je nagrađena i na Danima kajkavske riječi u Zlataru i 19. rujna će tamo govoriti svoju pjesmu Vu noči.  Teško nam se rastati od takvih učenika, ali znamo da je rastanak nužan.

Ivani želimo uspjeh i sreću u nastavku školovanja i još mnogo kreativnih radova!

KIPČEK

Stoji kipček

Na gradskemu trgu.

Tak je lepi

Kak pravi da je čovek.

Tak je bar bil

Dek ni dešč počel cureti.

Pak mu čez obraz kak soze curi

I sega ga je zgrizel.

Spire ga, spire, spire

Tiej nekakvi kiseli dešč,

Kiselieši nek zagorski kiseliš

Dek ga ne de kraja zgrizel.

Stoji kipček

Na gradskemu trgu,

I sega je vništen

Od dežđa je zgrižen.

Zmučen…

Iva123 8.raz.

Mentorica: Danica Pelko, prof. 098/706-452, dpelko@net.hr

OŠ Donja Stubica, Toplička c. 27, 49 240 Donja Stubica

Na Međunarodnom literarnom natječaju nagrada za našu učenicu Evu Veverec

Na Međunarodni natječaj „Jezik-riječ, maska, ljubav, štit i mač, umjetnost“ u organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje pristiglo je 126 pjesama i proznih radova iz 33 škole. Na natječaju su sudjelovale škole iz Njemačke, Italije, Austrije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Švedske i Sjeverne Makedonije.

Tema je bila zahtjevna. Trebalo je potaknuti djecu i mlade na razmišljanje o jeziku, a pogotovo istaknuti da su jezici intelektualno bogatstvo svijeta, raznoliko poput flore i faune. Kad jezici nestanu ili polako nestaju, svi smo na gubitku. „Koliko god je jezik „mali“, bitan je“, govorio je i veliki književnik i poznavatelj jezika Umberto Ecco.

U moru pristiglih radova, našla se i pjesma „Ruke moga tate“ četvrtašice Eve Veverec. Eva je za svoju pjesmu nagrađena. Drago nam je što su u mnoštvu dječjih stihova i redaka prepoznati Evini stihovi te su tako donijeli nagradu i u našu školu.

Čestitamo Evi na postignutom uspjehu te joj želimo puno uspjeha u daljnjem literarnom stvaranju!

                                                                                      Tatjana Benko

Ruke moga tate

U mojim očima

moj tata je najjači.

Snažan je kao lav

i meni to puno znači.

Njegove ruke

svašta znaju.

Sve moje potrgane igračke

one popravljaju.

Štite me od svega,

grle me snažno

i znam da to nije lažno.

Te ruke igrati se znaju

(loptati, igrati tenis)

i još puno toga mi daju.

Volim te nježne ruke

moga tate

jer sreću i ljubav

na moje lice vrate.

EVA VEVEREC,  4. razred

mentorica: Tatjana Benko

OŠ Donja Stubica

Na natječaju Kanižajada Limačijada pohvaljen Jurica Zebec

Na literarni natječaj Kanižajada Limačijada u organizaciji Hrvatske udruge školskih knjižničara, nakladničke kuće Alka script i Društva za čuvanje i promicanje podravskoga identiteta Podravski zvon, ove je godine pristiglo 237 radova. Iz 58 osnovnih škola stigla su 63 literarna rada učenika nižih razreda, a njih 148 iz viših razreda. Cilj natječaja je bio razvijanje svijesti kod mladih o važnosti izražavanja pisanom riječju te poticanje kreativnosti i pisanje humorističnih oblika u stihu i prozi. Natječajem se odaje počast Paji Kanižaju, vrsnom i omiljenom književniku za djecu i mlade. U natječaju su mogli sudjelovati učenici od 1. do 8. razreda osnovne škole te učenici srednjih škola.

Nakon pregleda, evaluacije i savjetovanja, članovi Povjerenstva u sastavu: Božidar Prosenjak, književnik – predsjednik Povjerenstva; Vanja Jurilj, predsjednica Hrvatske udruge školskih knjižničara; Goranka Braim Vlahović, članica Upravnoga odbora Hrvatske udruge školskih knjižničara, donijeli su odluku o nagradama za 2020. godinu. U svakoj kategoriji nagrađena su po tri rada.

U najuspješnijim učeničkim radovima, učenici pokazuju ne samo odlično poznavanje jezika, nego i poštivanje umjetničke forme ne gubeći pri tome slobodu i razigranost izraza. Organizatori natječaja su  ustvrdili kako u radovima učenika zuji, zveči, zvoni, zvuči… jezik roda našega. K tome, on još i pjeva, tepa, voli! Upravo zbog iznimne kvalitete pristiglih radova,  Povjerenstvo je željelo ove godine posebno pohvaliti još neke literarne radove. Među pohvaljenim radovima je i pjesma Mačkari koju je napisao učenik četvrtog razreda naše škole, Jurica Zebec.

Čestitamo Jurici na postignutom uspjehu te mu želimo još puno inspiracije u stvaranju novih literarnih uradaka!

Nagrade i pohvale dobitnicima će uručiti članovi Povjerenstva i njihovi gosti na svečanoj dodjeli u Gradskoj knjižnici u Zagrebu 29. lipnja ove godine.

                                                                                                                  Tatjana Benko

Članica Male Kajkaviane Ivana Žukina nagrađena na natječaju Hrvatskih Voda

Razveselilo nas je kad smo ovih dana saznali da je naša učenica Ivana na natječaju Hrvatskih voda na državnoj razini ostvarila nagradu za pjesmicu o vodi.

Nagrađena je njezina pjesma Kipček i nužno je naglasiti da je to jedina nagrada u ovoj kategoriji. Ovogodišnji natječaj Hrvatskih voda zvao se „Najmlađi za vode Hrvatske 2019. – 2020.“ Bio je posvećen Svjetskom danu voda 2020. i temi „Voda i klimatske promjene“. 

Sve radove koji su prispjeli na natječaj, a bilo ih je ukupno 322, prožele su poruke o prilagodbama na klimatske promjene te očuvanju voda i prirode.

Ivana je pored toga glavnog motiva u pjesmu utkala svoju rodnu Stubicu jer ju je za pjesmu motivirala skulptura koja se nalazi pokraj župne crkve u Donjoj Stubici.

Hrvatske vode ove godine „posebno pohvaljuju svaki pristigli rad, trud i volju ravnatelja, učitelja i mentora koji su unatoč svim okolnostima našli vremena i usmjerili svoje učenike na kreativno izražavanje i razvijanje vještina koje će doprinijeti razumijevanju i usvajanju novih znanja.“

Ljepota pisane riječi

Ponekad je najlakše izraziti se pisanjem, riječi u sebi čuvaju ljepotu, mir, daleke svjetove i maštovite likove.

Sudjelovali smo na raznim literarnim natječajima i veselimo se svakom uspjehu naših učenika!

Zvijezda da mi je biti…

Zvijezda da mi je biti

i nad cijelim svijetom lebdjeti.

Obišla bih cijeli planet

i obasjala cijeli svijet.

Plesala bih nebom svjetlošću svom

i obasjala svaki dom.

Pticama bih bila prijateljica,

a one bi pjesmom veselile dječja lica.

Potoku bih svakom osvijetlila put

da bude poput zlata žut.

Prekinula bih ratove ohole

i učinila da se svi ljudi na svijetu vole.

Zvijezda da mi je biti

nitko ne bi trebao suze liti.

Sijala bih radost svaki dan,

a navečer bih došla u tvoj san.

AUTORICA: Ema Fišter, 7.b

MENTORICA: Koraljka Parlaj, prof.

NATJEČAJ: Josip Pupačić i ja

ČUVARI USPOMENA

„Požuri, Ema, zakasnit ćemo!“ čuo se glas mog prijatelja Gabrijela.

Da, to sam ja. Cura koja uvijek nekamo kasni, a kamo mi to točno kasnimo? Ispričat ću vam.

Dakle, moj prijatelj (to vam je ovaj koji me požuruje) i ja smo jedni od milijun čuvara budućnosti. Sigurno se sada pitate tko su oni? To su tajno odabrani zastupnici zemalja o kojima ovisi budućnost Zemlje. Svaki od njih ima neku svoju posebnu moć. Jesam li spomenula da su svi čuvari budućnosti djeca? Da, da to je velika čast. Krenuli smo do Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Sigurno se pitate kako bi se tajno milijunsko društvo moglo okupiti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici?

Pa, mi zapravo ne idemo u knjižnicu! U jednom dijelu s knjigama nalazi se soba koja bi trebala biti ured. Glavna knjižničarka je znala sve o čuvarima budućnosti te je bila naša tajna pomoćnica. Ušli smo u prostoriju. Tamo nas je, kao i obično, čekalo računalo. Uvijek bi nam se preko računala javio vođa svih čuvara. Naime, nisu postojali samo čuvari budućnosti. O ne, ne! Mi smo tek mali dio čuvara. Postoje još čuvari svjetlosti, mašte, snova, sunca, mjeseca…

Čekali smo da svi čuvari pristupe sastanku kao bismo mogli početi. Počeli smo. Glavni čuvar je pričao siprofinskim jezikom. Mislim da nikad niste čuli za taj jezik. To je tajni jezik kojim govore čuvari (kako ne bi došlo do prisluškivanja). Glavni čuvar pričao nam je o raznim temama, a kako smo se sve više bližili kraju sastanka, počeo je pričati o temi zbog koje je i sazvao taj sastanak.

„Naime“, počeo je govoriti glavni čuvar, „izgleda kako su se u našim redovima pojavili neki novi čuvari za koje još nismo čuli. Radi se o čuvarima uspomena, a to su vrlo bitni čuvari jer oni otvaraju mjesta mnogim drugim čuvarima, tako da bi bez njih mogli nestati svi čuvari budućnosti! Zbog toga, naravno, ne možemo riskirati gubitak čuvara, k tome su nam brisači za petama (brisači su bili neprijatelji svih čuvara i stalno su nam nečime zagorčavali život). Odlučio sam poslati deset čuvara koji su se kroz prijašnje misije najviše iskazali. Na misiju bih išao osobno, no postoji problem. Netko mora ostati ovdje, u samom centru galaksije čuvara, i čuvati Zlatnu knjigu od brisača. Nastavi čitati →

 Lovrakovi dani kulture

Bake i djedovi- čuvari uspomena

Ove godine na spomenutom natječaju zanimljivim literarnim radom Čuvari uspomena sudjelovala je naša učenica Ema Gospočić sa svojom mentoricom Koraljkom Parlaj.

Prije nekoliko dana razveselila nas je sljedeća vijest:

Odlukom Prosudbenog  povjerenstva za literarne ostvaraje (Marina Nejedli, predsjednica; Slobodanka Martan, član; Andrea Petrić, član) nagrađeno je petero učenika od 5. do 8. razreda u kategoriji literarni ostvaraji, a među nagrađenima je i naša Ema!

Nagrade će se dodijeliti na 33. Lovrakovim danima kulture koje se planiraju organizirati u tjednu od 5. do 9. listopada 2020.  u Osnovnoj školi Mate Lovraka Veliki Grđevac.

Bravo, Ema!

Pišemo pisma

Inspirirani pismom Abrahama Lincolna učenici 5.a i b razreda na satu Hrvatskoga jezika u virtualnoj učionici pisali su pisma svojim učiteljima i učiteljicama.

Poručili su svojim učiteljima koliko im znače i pomažu u svim školskim brigama i zadatcima i kako jedva čekaju povratak u školske klupe jer je uz učitelje u školi svaki zadatak lakši i svaki izazov jednostavniji!

U nastavku možete pročitati dio pisma Abrahama Lincolna učitelju svoga sina i pojedina pisma naših učenika!

“Danas moj mali sin kreće u školu – i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost.

Zato, dragi učitelju, molim vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete. Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će naučiti da nisu svi ljudi pravedni, ni iskreni.  

Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti, nego varati. Naučite ga kako dostojanstveno da gubi i kako da uživa u pobjedi kada dobiva. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nedopustiv s grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike.

Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmjeha. Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu.

Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne.

Pokušajte mom sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sluša, ali naučite ga također, da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine…“     Abraham Lincoln

Draga učiteljice,

Vi nas učite razmišljanju, životu, poukama i prijateljstvu.

Vi nas učite puno više od glagola i padeža. Naučili ste nas cijeniti, poštovati i slušati. Prenosite nam znanje, volju i želju za učenjem.

Unatoč tome što nam niste razrednica s Vama provodimo najviše vremena, zabavljamo se, razgovaramo i učimo.

Pripremate nas za život, za svijet, za dobre i zle ljude. Vi ste naš oslonac pomoću kojeg krećemo dalje. Što još reći osim da ste najbolja učiteljica.

Zauvijek ćete ostati u mom srcu.

                                                                                       Kiara Hren

Draga učiteljice,

Vi ste moja najbolja učiteljica. Zajedno prolazimo kroz ovo teško vrijeme kada smo daleko od prijatelja i škole.

Zbog Vas sam zavoljela Hrvatski jezik, čitanje i knjige. Pokazali ste mi pravi put i u tome sam Vam najviše zahvalna. Uvijek ste tu za mene. Pomažete mi u učenju i bez Vas bi sat Hrvatskog jezika bio bezličan. Odgovarate mi na svako moje pitanje jasnim i zanimljivim odgovorom. Ne poznajemo se od prvog razreda, ali imam osjećaj kao da se znamo oduvijek.

                                                                               Voli Vas Vaša Eva!

 Draga bivša učiteljice!

Vjerujte, nije mi lako opisati sve što mislim i osjećam. Prošle su četiri godine. Tada nisam znala što ću naučiti od Vas i kako će mi biti lijepo u školi. Sad znam kako napisati pismo. Mogu izračunati i površinu lista na kojem Vam pišem. Sve sam to naučila zahvaljujući Vašem trudu, naporu i strpljenju. Vašim strpljenjem i nježnošću pomogli ste mi da uspješno savladam školsko gradivo, ali ne samo to, već i mnogo važnijih stvari u životu. Sve sam to naučila zahvaljujući Vašim lijepim riječima o dobrom vladanju i ponašanju. Oduvijek sam voljela kako ste se oblačili i način na koji ste to nosili. Zahvaljujući Vama, u školu sam dolazila s radošću i ljubavlju i uvijek ste mi nedostajali tijekom praznika. Naučili ste me prvim crtama, prvim slovima, brojevima, pisati i prekrasno crtati. Baš kao što majka uči svoje dijete hodati, tako ste me naučili i stvorili u meni dobar temelj za daljnje školovanje. HVALA! Tako mala riječ, a znači tako puno. Hvala vam što razumijete sve moje pogreške koje sam napravila nenamjerno. Shvatili ste me kad sam prvi put sjela za školski stol i osvrnula se oko sebe jer je za mene to bio novi početak.

Pamtit ću vas po ljubavi i poštovanju i sa željom da što više djece odraste uz učiteljicu poput Vas.

                                                S ljubavlju od Petre za bivšu učiteljicu Snježanu!

Draga učiteljice,

hvala Vam na svemu što ste učinili za mene i moj razred. Hvala Vam na tome što ste me uvijek podržavali i poticali u mojim postupcima, što ste me naučili kako biti pravedan i pošten, što ste me uvijek saslušali i savjetovali. Veliki ste mi uzor. Zahvaljujući Vama znam kako treba ljudima pružiti drugu šansu i kako prepoznati koji su mi ljudi potrebni, a koji nepotrebni u životu. Naučili ste me kako uvijek trebam saslušati tuđa mišljenja i poštovati ih. Vi ste moj uzor i za mene najbolja učiteljica na svijetu!

                                                                                          Vaša učenica Zoja

Draga učiteljice,

prošla su duga dva mjeseca otkad nas je posjetila čudnovata bolest. Zatvorili su trgovine, igrališta i škole. U početku sam bio i sretan što ćemo malo odmoriti.

Nismo odmarali, nego smo radili i više od uobičajenoga. Ubrzo mi je počela nedostajati škola. Najviše ste mi nedostajali vi, moja učiteljica Matematike. Tko ljepše i jednostavnije zna objasniti matematiku od vas?

Kad se izgubim u mnoštvu brojeva, razlomaka i faktora vi mi sve sa smiješkom objasnite, odmah mi se sve čini lakšim. Sviđa mi se što se volite šaliti, sve je odmah veselije! Tužna mi je ova škola preko mreže.

Polako nas napušta čudnovata bolest, a to znači da ćemo se uskoro vratiti u školu. Moram priznati da jedva čekam vratiti se normalnoj nastavi jer ću vidjeti Vas, prijatelje i ostale učitelje.

Stvarno jedva čekam…

                                                                                              Rene Dolenec

Draga učiteljice,

prvo sjećanje na Vas vezano je za moj prvi dolazak u školu. Uplašeno i zbunjeno držala sam mamu za ruku u gomili nepoznate djece i pitala sam se kakva će biti moja učiteljica. Vi ste moja najbolja učiteljica i uvijek ste bili uz mene. Sve što nisam razumjela detaljno ste mi objasnili. Uz Vas smo postali jedna obitelj. Upoznala sam većinu učitelja, ali za mene Vi ste najbolja učiteljica. Ponekad ste se znali naljutiti, ali jako rijetko. Uvijek ste sve voljeli podjednako i bili ste pravedni. Bili ste nježni i pažljivi prema svima nama. Svojim strpljenjem i blagošću pomogli ste mi da s uspjehom savladam školsko gradivo, ali ne samo to, već i mnogo drugih izazova! Vama sam s radošću i ljubavlju dolazila u školu i mogu priznati da mi jako nedostajete!

                                                                         Ema Bulek

Domovini u čast

Dan državnosti u Republici Hrvatskoj je blagdan koji se obilježava se 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

U subotu 30. svibnja obilježit ćemo Dan državnosti. Učenici petog razreda uz pomoć svoje učiteljice Koraljke Parlaj posvetili su sat Hrvatskoga jezika obilježavanju spomenutoga praznika pišući stihove svojoj domovini!

Promišljajući o značaju domovine nam Hrvatske, povijesnom razvoju, prirodnim ljepotama i slavnim ljudima iz naše prošlosti, ponovili su već naučene pojmove o himni, obilježjima naše domovine, stihovima i pjesničkim slikama. Sve naučeno pokušali su pretočiti u vlastite uratke – pjesme posvećene domovini!

Domovina moja

Domovina moja puna je velikih gora

zelenih brega, zlatnih nizina i kristalnoga mora.

Mjesto to je gdje moj je dom

srce moje raduje se tom.

Domovina moja kao topla je mati

nema što ti ona neće dati.

Domovina moja mirisna kao ruža

ljepotom svojom radost mi pruža.

                                                                Martin Barlović, 5.a

Moja domovina

Moj dom, livada i mirisni cvijet,

brzi potok, zelene šume i bumbarov let.

Iz bakinoga vrta maše nam crvena ruža

domovina je dokle mi se pogled pruža.

A kad se popneš na visoke gore,

dolje te zove plavo Jadransko more.

Masline, školjke i ljepote kojima nema broja

Sve to, domovina je moja!

                                                                David Maček, 5.a

Moja domovina

Volim svoj dom,

volim svoju malu zemlju,

zlatna polja, mirisne šume i zelene brege.

Volim kako diše

i kako Sunce po nebu piše.

Moja je domovina najljepša od svih

Sva ljubav moja ne stane u jedan stih.

                                                                                 Rene Dolenec, 5.a

Važne stvari

Ovaj kreativni zadatak mogli su izabrati i ostvariti učenici 5.a i b razreda. Na virtualnom im je satu Hrvatskog jezika njihova učiteljica Koraljka Parlaj objasnila što se od njih očekuje i dala im potrebne upute za rad. Mnogi su pokazali svoju maštovitost, kreativnost i volju za radom! Riječ je o malom razrednom projektu pod nazivom Važne stvari!

Radi se o izradi plakata/postera na papiru ili u nekom alatu!

Oni koji su se odlučili ovaj zadatak riješiti, izradili su svoj poster i poslali u učionicu na Yammeru. Zadatak je bio da na posteru bude vidljivo koju je stvar, pojavu, osobu ili slično učenik/učenica htio/htjela predstaviti kao važnu u svojem životu. Možda će to biti neka poruka, misao, stih…

Poster nije morao biti velik, bitno je da bude uredan, jasan, pregledan kako bi se na njemu sve dobro vidjelo i razumjelo.

Učenici su zaključili kako im je u životu najvažnija obitelj, mama, tata, sestra, ljubav, zdravlje, sreća, prijatelji, domovina…

Jednostavno, najvažnije im je ono što najviše vole!

Evo, nekoliko njihovih uradaka!

Ovo su redni brojevi postera i imena autora, a radove možete vidjeti u našoj fotogaleriji!

1.Marko Hučić Žukina, 5.a; 2. Tia Bivol, 5.b;  3. Sara Stepan, 5.b;  4. Robert Tučkar Peh, 5.a;  5.  Luka Gospočić, 5.b; 6. Anja Blažinić Žagar, 5.a; 7. Lukrecija Flegar, 5.b; 8. Helena Bezik, 5.b; 9. Magdalena Sitar, 5.b; 10. Iva Žukina, 5.a; 11. Gabrijela Hanžek, 5.a; 12. Ana Peštaj Trajkov, 5.b; 13. Eva Ovničević, 5.b; 14. David Maček 5.a; 15. Zoja Kuren, 5.b