Najljepši poklon

(Zimska priča o ljubavi i prijateljstvu)

Bio je vikend. Vani je pao snijeg. Otišao sam sanjkati se i grudati. Božićna je jelka već bila okićena. Snijeg je toliko napadao da je ostao do početka novoga tjedna. Vani je bilo puno djece koja su se igrala. U tom mnoštvu djece za oko mi je zapela jedna djevojčica.

Bila je to Mia. Bila je prekrasna. Nova je u razredu i svi su pričali da je dobra i skromna. Od toga dana imao sam samo jednu želju. Želim da budemo najbolji prijatelji. Tu želju sam napisao i Djedu Mrazu.

Došao je Božić. Ispod bora je bilo darova od mame i tate, ali od Djeda Mraza nisam dobio ništa. Pomislio sam da sam bio zločest.

Počela je nastava i krenuo sam u školu sa saonicama da se poslije nastave mogu spuštati niz brijeg. Iznenada sam čuo vrisak djece i otišao pogledati što se to događa. Bili su to veliki dječaci koji su uzimali saonice mlađima. Uhvatili su me i uzeli saonice na koje su me stavili. Baš kada su me htjeli gurnuti niz jarak pun rupa i drveća, došla je Mia i pitala ih kako se to ponašaju. Počela ih je grudati. Nakon nekog vremena otjerala ih je i pomogla mi je podići se. Pitala me: „ Jesi li dobro?”  Odgovorio sam da jesam.

Sanjkali smo se, grudali i zabavljali na snijegu. Od toga dana Mia i ja  postali smo nerazdvojni prijatelji.

Djed Mraz je pomogao u ostvarenju moje želje. Dao mi je najljepši dar na svijetu: prijateljstvo i ljubav.

                                                                                     Tibor,  4.a