Đurđevačka  priča: Barnagor (dvor iznad smeđega potoka)

Ideja za odlazak na izlet u Barnagor postojala je već više godina kao i dogovor sa spisateljicom Božicom Jelušić. Ove se godine konačno i realizirala.

Učenici, članovi Male Kajkaviane, Novinarske grupe, Dramske i Medijske skupine uputili su se u ponedjeljak 8. travnja put Podravine. Nije nas mogla spriječiti ni loša vremenska prognoza.

Kod Staroga grada Đurđevca dočekao nas je unuk gospođe Jelušić, Leo Filip Kovačić, koji nam je rekao par riječi o Starom gradu i ispričao legendu o picokima. Nakon uvodnoga dijela uživali smo u dvorištu Staroga grada, a jedna mala skupina učenika otišla je u pratnji knjižničarke Danice Pelko u Gradski muzej. Na naše iznenađenje, dočekao nas je suvremeno uređen muzej,  pun vizualnih i slušnih efekata. U središnjoj dvorani prikazuje se filmsko uprizorenje bitke s Turcima, a posebno nas je oduševila mala soba oslikana slikama naivaca u kojoj se taktilno može „naručiti“ glazba podravskoga kraja.

Nakon muzejskog doživljaja otišli smo do obližnjega malog zoološkog vrta u kojem smo se mogli družiti s devama, ljamama, konjima, magarcima, kozama…, a bila je tu i jedna svinja te neizostavni pijetao – picok. Nismo se lako odvojili od životinja, ali trebalo je otići prema prirodnom rezervatu u kojem se mogu vidjeti čuveni „đurđevački peski“.  Hodali smo po pijesku na kojem su vidljivi tragovi divljih svinja i srna koje caruju ovdje navečer. Leo nam je ispričao nešto o flori i fauni kojih je pijesak pun, iako se čini pust kao u pravoj pustinji.

Na kraju našega malog putovanja dočekao nas je dvor Barnagor i njegova gospodarica – pjesnikinja Božica Jelušić. Bilo je ugodno sjediti na polukružno posloženim balvanima ispred dvora i slušati priču o sudbini dvora i njegovih gospodara od 19. stoljeća do današnjih dana. Iz priče je jasno što znači ljubav prema knjigama, kulturi i baštini. Čuli smo kako ta ljubav može promijeniti sudbinu čovjeka i kako čovjek može promijeniti sudbinu kulturne baštine svojom brigom i požrtvovnošću. Obišli smo dvor sretni što je taj kulturni spomenik zahvaljujući gospođi Jelušić i njezinoj obitelji ostao sačuvan. Dvor je oplemenjen novim sadržajima jer se u prostorima u kojima su nekad bile štale održavaju likovne i književne radionice. Oplemenjen je i perivoj zato što je gospođa Jelušić zasadila nove biljke o kojima se predano brine. Stvorila je oazu mira u kojoj se prošlost i sadašnjost stapaju na najljepši mogući način jer je dvor otvoren posjetiteljima, a posebno djeci.