Terenska nastava – Sjeverni Velebit

U petak 11. listopada 2019. godine učenici sedmoga razreda posjetili su Kuću Velebita u Krasnom i Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu.

Memorijalni centar Nikola Tesla

Grad Gospić vođen željom da očuva lik i djelo Nikole Tesle  povodom  150 godina rođenja Nikole Tesle 10. srpnja u Smiljanu je svečano otvorio Memorijalni centar „Nikola Tesla“ 2006. godine.

Spomenik Memorijalni centar Nikola Tesla se sastoji od prije postojećih i novo sagrađenih objekata. Prije postojeći objekti su: Rodna kuća Nikole Tesle, crkva sv. apostola Petra i Pavla, gospodarski objekt,  kameni spomenici i klupa arhitrekta Zdenka Kolacija.

Novo sagrađeni objekti su:  trijem, ispitna stanica. multimedija centar s pripadajućim igralištem za djecu, spomenik Nikoli Tesli autora Mile Blaževića, vanjski auditorij, Teslina turbina i most ili platforma.

Multimedijalni postav je postavljen u Teslinu rodnu kuću, a to je bio prvi takav projekt odnosno pristup u prikazu života jednog znanstvenika u Republici Hrvatskoj. Prizemlje je posvećeno povijesnom pregledu Teslina života, gdje je na kronološki i pregledan način posjetiteljima dana lenta njegova života u odnosu na istovremene svjetske događaje, fotografijama, pisanim dokumentima, citatima iz Tesline autobiografije “ Moji pronalasci“, a sve je popraćeno zvučnom kulisom i video projekcijom koja nas vraća u Teslino djetinjstvo. Tavanski  prostor Tesline kuće  posvećen je Teslinim izumima također popraćen video projekcijama i zvučnom kulisom koje nam daju osjećaj da se nalazimo u Teslinom laboratoriju.

U prvoj prostoriji Tesline kuće mogu se vidjeti najstarije fotografije kuće i okućnice iz 1904. godine, a započinje lenta vremena koja prati život i djelo Nikole Tesle od dolaska obitelji Tesla u Smiljan 1852.g. pa do rođenja 10.srpnja 1856.g., školovanja u Smiljanu, Gospiću,Karlovcu.

U drugoj prostoriji  lenta se nastavlja i opisuje Teslino školovanje u Grazu  odlazak u Ameriku partnerstvo s Edisonom, Westinghouseom, a u toj se prostoriji nalaze i „ladice“ koje opisuje Nikolu kao osobu odnosno nalaze se vizije, opsesije, prijateljstva. Ladice govore o Nikoli kao osobi od čudaka do genijalca, nije se volio rukovati s ljudima, bojao se zaraze, kosu drugih ljudi bi dirao samo pod prijetnjom revolvera, osam stranih jezika je savršeno govorio,  predvidio probleme s parkiranjima, predvidio internet prije 100 godina, prijateljstva s Albertom  Einsteinom, Wilhelm Conrad Roetgenom, lordom Kelvinom, Markom Twainom, Ivanom Meštrovićem i slično.

U trećoj prostoriji lenta se nastavlja sve do smrti Nikole Tesle 7. siječnja 1943.g. U istoj se nalaze računala koja omogućuju besplatan pristup internetu posjetiteljima,  biblioteka s knjigama o Tesli, a posjetitelji mogu poslušati i izvorni govor gradonačelnika New Yorka Fiorello Henrya la Guardie koji je nakon Tesline smrti 10. siječnja 1943.g. govori o Tesli kao osobi koji je zadužio cijeli svijet, a umro kao sirotinja.

Na tavanskom djelu nalaze se funkcionalni Teslini izumi kao što su indukcioni elektro motor, okretno magnetsko polje poznatije pod nazivom „Kolumbovo jaje“, Teslin transformator , Teslina turbina i može se vidjeti zoran prikaz razlike Edisonove istosmjerne i Tesline izmjenične struje u prenošenju na udaljenosti. Također se nalazi popis Teslinih patenata u  Americi.

Kuća Velebita

Postav Kuće Velebita proteže se na četiri etaže i obuhvaća nekoliko tematskih cjelina koje se međusobno isprepliću i prožimaju kako bi se što bolje pokazalo bogatstvo Velebita, njegova raznolikost te kulturna i prirodna vrijednost. 

U središtu priče je čovjek i njegov direktan i indirektan utjecaj na prirodu i prirodne vrijednosti. U prošlosti su stanovnici Velebita živjeli nomadskim načinom života, krčili su šumu, napasali stoku, gradili kamene nastambe – pastirske stanove i suhozide te na taj način stvarali nova staništa – travnjake, lokve i drugo te utjecali na brojnost vrsta biljnoga i životinjskog svijeta.

 U Kući Velebita upoznali smo se s nemalim dijelom te raznolikosti – raznim kukcima i pticama, velikim zvijerima, endemičnim biljnim vrstama prilagođenima ekstremnim životnim uvjetima… No vrijednost ove planine nije samo u brojnosti biljnih, životinjskih i gljivljih vrsta već i u njezinoj krajobraznoj raznolikosti. Razlog tome su mnogobrojni površinski krški oblici – ponikve, grede, kukovi, škrape… samo su neki od njih. 

No ono što je najvrjednije nalazi se zapravo u podzemlju i većini je posjetitelja nedostupno. To su naše duboke jame u kojima obitava čitav jedan posebni svijet specifične faune koja se morala prilagoditi životu u konstantnom mraku. I opet je čovjek taj kojeg je to podzemlje konstantno intrigiralo pa je počeo detaljnije istraživati mračni svijet koji nas još uvijek fascinira i iznenađuje ponekom novootkrivenom životinjskom vrstom. 

Na trenutak postali smo speleolozi  i   istražili „Lukinu jamu“ u Kući Velebita.

Ovom terenskom nastavom svi smo bili jako zadovoljni: puno smo naučili, a ujedno uživali u jesenjem danu na Sjevernom Velebitu!