Priča jesenskog šešira

Kao što smo najavili u prethodnom članku, na red su došle priče koje su se skrivale u toplini jesenskih šešira, a naši su ih učenici podijelili s nama…

Neki su i zapjevali, čarolija jeseni ne prestaje, a želite li, malu izložbu jesenskih šešira možete vidjeti u predvorju škole i uživati u kreativnosti naših učenika.

Jesenski predsjednik

Bok! Ja sam jesenski predsjednik i sad ću vam ispričati kako sam to postao. Krenimo!

Prije sam bio običan šešir na glavi jednoga starog strašila. Bio sam na tom strašilu jako dugo i bilo mi je dosadno. Jednoga je dana zapuhao vjetar i otpuhao me sa strašila. Letio sam cijeli dan i, moram priznati, bilo je zabavno. Sljedećeg jutra sletim na zrnca kukuruza i zaspim. No odjednom se probudim i vidim da sam zatrpan lišćem. Kada sam se otresao, bio sam prekrasan!

Ispod tog drveta bila je jedna mala kuća, a u toj kući živjela je jedna obitelj. Dječak me našao i igrao se sa mnom. Dosadio sam mu i odlučio me baciti na cestu. Kada je njegov otac krenuo na posao, vidio me, uzeo i stavio u auto. Vozili smo se dosta dugo i napokon, kada smo stigli, stavio me na glavu i ušao u veliku zgradu. Tamo je bilo puno ljudi i svi ljudi imali su prekrasne šešire na glavi. Dugo su pričali i odjednom čovjek, na čijoj sam glavi bio, digne se i glasno vikne: ,,Evo nam novoga jesenskog predsjednika!”.

Zamislite, to sam bio JA!

                                                                                                   Vid Matuša, 5.b

Jesenka

Jednog dana sjedila sam na klupici i onda je zapuhnuo jak vjetar koji 

me otpuhao u polje. Tamo sam vidjela mnogo lijepih jesenskih plodova koje sam ubrala i ukrasila se s njima. Vjetar me odnio u šumu i tamo sam ubrala mnoštvo mirisnih jesenskih darova. 

U jednom sam trenu sletjela u dvorište vesele djevojčice, ona me podigla i, eto, sad sam tu.

                                                                                         Petra Štefek, 5.b

Nestaško

Bok! Ja sam Nestaško, nestašan sam i po tome sam dobio ime. Kao što vidite pun sam kestena, lješnjaka, šipka i drugih jesenskih plodova, sve je razbacano. Ove godine sam navršio 11 godina i bio je moj red za uređivanje nekih zemalja. Jesenko, onaj koji je iznad mene, onaj glavni, rekao mi je da uredim Hrvatsku. Prvo sam posjetio brežuljkasti kraj. Tamo je bilo predivno, sami brežuljci i gore, ali morao sam to uništiti. Zamutio sam nebo sivim oblacima, zapuhao je vjetar, a ja sam otišao. Poletio sam u nizinski kraj. U nizinskom kraju je bilo prelijepo, žute nizine i narančaste ravnice. Počeo je puhati vjetar, oblaci su se zamutili i počela je padati kiša, ja sam otišao iz nizinskog kraja. Došao sam u Dalmaciju, more je bilo predivno, sijalo je Sunce, ali i to sam uništio. Oblaci su poprimili tamnu, sivu boju , počela je puhati bura, lišće sam raznio po moru. Napustio sam Dalmaciju i došao u gorski kraj. Zamutio sam oblake i počela je padati kiša. Vratio sam se u brežuljkasti kraj u Donju Stubicu, a tamo me dočekala zabava. Svi su plesali i pjevali. Pozdravio sam se sa svima i otišao kući. Jesenko me dočekao i bio je presretan jer sam obavio dobar posao i jesen je napokon došla. Proglasio me najboljim šeširom Jesenošom i od tada svake godine uređujem prirodu.

                                                                              Eva Ovničević, 5.b

Češerko                           

Zovem se Češerko. Mojoj vlasnici sam najdraži šešir. Svaki dan me šeće uz rivu predivne Jadranske obale. Jednom je zapuhao povjetarac, a ja sam se počeo meškoljiti po gustoj kosi moje vlasnice.

Malo me pridržavala da joj ne padnem s glave. Zapuhala je bura te  sam odletio u borovu šumu. Drveće se zelenilo, a pod je bio prekriven  smeđim češerima. Bio sam toliko oduševljen šumom da sam morao uzeti  malo jesenskih plodova. No mojoj je  zabavi u borovoj šumi došao kraj. Vjetar me odnio među brda i gore. Tamo sve blista od jesenskih boja.  Tlo je bilo prekriveno žuto-smeđim lišćem. Žirove i šipak sam pokupio, kukuruz s njiva pobrao. Vjetar me ponio, a ja sam pokušavao pronaći put kući. Napokon sam se vratio kući, ali vlasnica me se bojala opet prošetati uz rivu da me ne bi zauvijek izgubila. Meni su nedostajale te šetnje. Jednom prilikom se sjetila staviti mi vrpcu pa me s ponosom pokazivala svima.  Postao sam pravi jesenski šešir. 

                                                                                                     Tia Bivol, 5.b

Jesenski kauboj

Ja sam Jesenski kauboj. Živim na dalekom Divljem zapadu. Imam prijatelja Miru u zagorskim krajevima, poznajem ga cijeli život, zato što je i on nekada živio na Divljem zapadu, ali se odselio zbog jesenske čarolije.

Jedne godine poslao mi je sliku zagorskih krajeva na Divlji zapad, sliku jesenske čarolije i pečene kestene. Svaki list bio je obojan u crvenu, žutu ili smeđu boju, sve je bogato različitim jesenskim plodovima kao što su: šipak, divlji kesteni, kukuruz… Kada sam probao pečene kestene, toliko su bili ukusni da sam odmah odlučio sljedeće godine otputovati u zagorske krajeve.

Upoznao sam i novog prijatelja. Ime mu je Vjetar. On me nosio kroz krošnje, vinograde, polja i livade. Svi su mi poklonili malo jesenskih plodova, a prijatelj Vjetar mi je poklonio jesensku čaroliju…

                                                                                                       Kiara Hren, 5.b

Šumski put

Dobar dan svima,

šumski put sam ja.

Raznosim lišće, kestene

i sve ostale plodove.

Tra la, la, la, la

šumski put sam ja.

Tra la, la, la, le

raznosim ja lišće sve.

Tra la, la, la, lu

kesteni su svi po tlu.

Tra la, la, la, li

žirovi su popadali.

Tra la, la , la, lo

vrganj mi je niknuo.

Tra la, la, la, le

šipka puna vreća je.

Tra la, la, la, lu

i kukuruz je tu.

Tri la, li, la, la

jesen je počela.

                                                                                   Helena Bezik, 5.b

K.P.