Događanja

Pisanjem za bolje sutra

U prilogu se nalaze literarna djela naše učenice Eme Fišter iz 7.b razreda koja nam mogu uljepšati svakodnevicu u kojoj živimo i vratiti nadu u bolje dane koji su pred nama…

Budi mi prijatelj

Ako padnem, nemoj pasti sa mnom, podigni me.

Ako ustanem, nemoj hodati sa mnom, trčimo zajedno.

Ako sam tužna, nemoj mi biti jastuk za plakanje,

budi moj razlog za smijeh.

Ako sam ljuta, nemoj urlati sa mnom,

budi moja mirna rijeka.

Kada sam preplašena, nemoj se bojati sa mnom,

budi moja zvijezda u tami.

Kada sijem sjeme zla, nemoj ga žeti za mnom,

budi moje svjetlo na kraju tunela.

Jer ti si ona koja mi vraća osmijeh na lice,

vjeru u bolje sutra,

s tobom mogu doseći vrhove najviših planina

i preplivati najdublja mora,

s tobom je moj život sretniji i ispunjeniji.

Draga moja prijateljice,

nemoj se nikada mijenjati

i budi mi uvijek  PRIJATELJ!

„Josip Pupačić i ja“

Livade su me voljele

Nosile moj glas

I s njim su sjekli potoke…

Miris proljeća je u zraku. Okružena tratinčicama i maslačcima ležim nasred livade. Sama, a opet okružena životom. Ona je moja oaza poslije nemirnih noći, moje utočište poslije oluje. Cvrkut ptica i žamor potoka. Vjetar nosi moju kosu. Ovdje zaboravljam na sve. Ne postoji nitko i ništa. Moja pjesma nestaje u nemirnom potoku. Ili to potok pjeva sa mnom… Sat ovdje traje vječno. Mir i spokoj. Dok trčim bosa, trava mi škaklja tabane, a moj smijeh nosi livada. Plete mi vijenac od cvijeća i dok plešem, potočić mi plješće svojim talasanjem. Je li potok žut poput maslačka što se u njemu ogledava, il’ je bijel zbog oblaka što nebom plove? Možda je zelen zbog proljetne trave, il’ crven zbog moje haljine male? I dok livada nosi moj glas, potoci ga sijeku i pretvaraju u talas…

                                                                                               K.P.