Događanja

Zemlja govori djeci i ljudima

Na virtualnom satu Hrvatskoga jezika učenici 5.a i 5.b razreda nizom različitih aktivnosti vezanih uz Dan planeta Zemlje, uz pomoć svoje učiteljice Koraljke Parlaj, nastavili su promišljati o odnosu Zemlje i ljudi.

Nastala je znanstvenofantastična priča u kojoj Zemlju spašavaju došljaci iz svemira (jer mi to ne znamo), ali se u jednom trenutku nenadano Zemlja obratila dječaku pišući mu pismo…

Našu zemlju spašavaju došljaci iz svemira

Našu Zemlju trebao je pogoditi meteor Z-24 i svi smo se toga bojali. Ljudi su paničarili, svijet je bio u kaosu. Nisam ni sam znao što nam je činiti.

    Taj dan bio sam sa svojom obitelji. Čekali smo da nas meteor Z-24 pogodi. Cijeli svijet je u trncima očekivao taj sudbonosni trenutak. Na ulicama je bilo  mnoštvo ljudi. Svi su mirno iščekivali dolazak našeg uništenja. Bilo je kao u najgorem scenariju za najgori film godine. Svijet je bio toliko lijep, ali neki do ovog trenutka to nisu vidjeli. Volio bih da barem još dan budem sa svojom obitelji, ali ispalo je ovako loše. Napokon, nakon toliko vremena, trebalo je proći još samo 17 minuta i… Na nebu smo vidjeli Sunce i vatrenu užarenu kuglu koja je svake minute bila sve veća i užarenija. Odjednom se na nebu dogodi ogromni prasak. Bili su to došljaci iz svemira…

     Zaključili su da ima još nade za nas. Nakon toga smo se promijenili. Postali smo bolji i počeli smo cijeniti ono što imamo. Shvatili smo da je to naša Zemlja. Naš DOM.

                                                                        Robert Tučkar Peh, 5.a

Pismo Leonu

Dragi Leone!

Drago mi je što čujem da barem netko toliko brine za mene. Žao mi je da je sve, što si napisao u pismu, istina i da mi tu ne možemo ništa! Većina ljudi, zapravo, ne razmišlja svojom glavom, ne misli uopće na svijet u kojem živi! Ne razmišlja o tome da, nastavi li zagađivati okoliš, neće više imati gdje živjeti! Žao mi je, isto tako, što ne mogu ništa promijeniti! Da stvar bude gora, djeca najviše razmišljaju o prirodi i okolišu! No, ipak za većinu odraslih ljudi, djeca koja brinu za okolinu, samo su djeca! Ne može se dijete mjeriti s odraslom osobom i tako je uvijek bilo! Djeca najviše razmišljaju svojom glavom i tako će uvijek biti! Svi bi ljudi pomogli kada bi automobile rijetko koristili, a više vozili bicikle! Kada bi reciklirali, a ne sve nepotrebno u obično smeće bacali! Kada bi jednom na godinu, svi ljudi na ovom svijetu, zasadili samo jedno drvo, Zemlja bi bila ljepše mjesto!  Da, sve se to može, ali samo ako se hoće!

                                                                                                 Tvoja Priroda

                                                                                              Anja Blažinić Žagar, 5.a

Priroda je odgovorila dječaku Leonu

Dragi Leone,

dobila sam tvoju poruku. Eh, kad bi barem svi bili kao ti! Ali mnogima nije žao što mi zagađuju glavu i rade rupe u mojoj kosi. Zbog zagađenja svakodnevno se zagrijavam i otapam led tamo gdje bi trebao ostati. Ne razumijem! Ako već nitko ne misli na mene, zašto ljudi ne misle na sebe i na svoju djecu? Ako ovako nastave, čista voda neće teći po mojim obrazima niti će djeca imati čime oprati svoje obraze. I nafta će se potrošiti. Vrijeme je da se razmisli kamo će nestati zelena polja, visoke guste šume i bistra voda. Kuda će djeca kao ti, Leone, hodati i kako ću vas hraniti ako me zagadite?

Krivi su, pomalo, svi. Uništavaju i zagađuju sve oko sebe zbog nepotrebnih stvari, a najviše radi novaca. Kome će taj novac vrijediti kada više ničega ne bude?

Ne uništavajte me, jer tako uništavate sami sebe!

                                                                                                Tvoja Zemlja

                                                                                              Martin Barlović, 5.a

                                                                                                                   K.P.