Događanja

LiDraNo 2023. – literarni ostvaraj

Županijska razina Smotre literarnoga, dramsko-scenskoga i novinarskog stvaralaštva Lidrano 2023. za učenike osnovnih i srednjih škola naše županije održana je ovih dana, a našu je školu u literarnom izrazu predstavila naša osmašica Petra Štefek koja je napisala vrlo zanimljiv uradak naziva Promišljanja jedne osmašice!

Pročitajte ga i upoznajte se s Petrinim promišljanjima!

Promišljanja jedne osmašice

       Moji planovi o tome što želim biti kad odrastem mijenjali su se tijekom godina. To pitanje postavljeno mi je bezbroj puta, ali čini mi se da odgovor još uvijek nemam. Zapravo, možda imam odgovore, no nisam sigurna u njihovu ispravnost!

       Moj mozak i moje srce često ne surađuju dovoljno dobro ili nisu na istoj valnoj dužini. Srce želi jedno, mozak nešto sasvim suprotno. Moj mozak razmišlja realno i daje vrlo prizemne upute:  „Radi ono što će ti donijeti novac! Bavi se s onim za što si sposobna! Pusti snove! Tvoji snovi sada nisu važni.“

Ipak, moje me srce najbolje poznaje, ono zna što želim, što, uistinu, želim jednoga dana biti!

Od petoga razreda opsjednuta sam kriminalističkim serijama, istragama, potragama, zapravo, kriminalistikom u svim oblicima. Zamislite, željela sam biti policajka! Dio mene još se uvijek želi baviti takvim poslovima, ali javio se moj mozak koji je tu misao upropastio. „Nema šanse da ti postaneš policajka, mislim, budimo realni!” govorio je njegov glas u meni. To je djelomično uništilo moj san o poslu slavnih detektiva, ali mi se i dalje sviđa ova ideja.

Ništa, moram naći nešto novo! Gluma. Da, zaista, želim biti glumica! Volim bježati od stvarnosti praveći lažne scenarije, volim se pretvarati da sam u filmu i da je život veliko filmsko djelo. Ideja da postanem glumica totalno me oborila s nogu, na dobar način, naravno! Poletjela sam prema zvijezdama, ali javio se moj mozak koji zna da se taj san nikada neće ostvariti i pokušava ga zamijeniti nečim drugim. Još uvijek ne znam što je to nešto drugo, ali želim pomoći svom srcu da pobijedi. Barem jednom i makar na trenutak! Pišem ove rečenice i moj mozak opet pobjeđuje:                                                                               „Jesi li ozbiljna? Glumica? Ma, daj, nemoj provoditi dane misleći da ćeš postati glumica! Radit ćeš neki obični posao i živjeti iscrpljujućim i monotonim životom!“

Uh, to je bilo grubo! Znam. Vjerojatno neću postati glumica i moji će snovi završiti u smeću jer tako misli moj mozak!

Ipak, ne želim odustati. Ne smijem odustati od svojih snova jer želim pomoći snovima svoga srca!

Dva su razloga zašto bih htjela biti glumica. Prvi je razlog gluma, snimanje filmova, bijeg od stvarnosti, biti netko drugi, živjeti nestvarnim životom osoba koje glumim. Drugi je, budimo iskreni, slava i novac koji mogu zaraditi za sebe i za one kojima želim pomoći, a sada ne mogu!

Onda dođe trenutak kada želim odustati. Odustati u svakome pogledu. Odustati od svoga sna, odustati od svega što me povezuje s pitanjem o tome što želim biti kada odrastem.                                                                         Kada odrastem, željet ću… Ne znam kako završiti ovu rečenicu! Ne znam što želim sada!

       U meni su dva velika prijatelja i dva ljuta neprijatelja: moj mozak i moje srce! Vode se bitke stvarnosti i snova, želja i mogućnosti, strahova i odvažnosti. Možete li mi reći tko će pobijediti?

                                                                                     Petra Štefek, 8.b