Događanja

Prema istinitom događaju…

Kad koza školu voli…

Iza sedam gora, iza sedam mora,
u gradiću zelenom, Donja Stubica zvanom,
petak je označen običnim radnim danom
pa se u školu mora ići,
pješke ili busom na vrijeme stići.

U školu došli učitelji i đaci,
tog petka sunce na njih svoje zrake baci.
Neke već uoči vikenda hvata nervoza,
no odluči ih razveseliti jedna obična koza!

Nije anegdota, nije šala,
stvarno je pred školu došetala koza mala.
Znatiželja je kozu odvela na put,
Željela je saznati je li maslačak i kod nas žut!

Vjerovati nitko mogao nije,
a ona se veselo mekeće i smije!
Ništa kozici jasno nije!

Maziti se svakome dala,
Važno na ulazna vrata stala.
Sva sretna djecu gleda,
Dala bi im, da može, uz mlijeko i meda.

Panika je nastala kad je sama ostala!

Djeca odoše svatko na svoju stranu,
ostavili joj vodu i hranu!
I dalje se ne zna otkud je došla,
s kojeg je pašnjaka ili brijega na put pošla.

Tek tada je nastala strka prava,
odrasle u školi zaboljela glava!
Kozu zbrinuti treba,
ne može ostati sama ispod vedrog neba!

Zove se na sve strane,
nepoznate i ljude znane.
Radio i veterinara se zvalo,
samo da bi se kozi dom dalo!

Zvao se čak i s obližnjega brijega starac,
tada se otkrilo da nije koza – koza, već jarac!
Javila se konačno jedna dobra duša
da ugosti našega rogatog gladuša.

U trenu kad je trebao otići
i nove prijatelje obići,
stvori se gazda
i morao je, ipak, doma ići!

Koza – jarac iz ulice je Nove,
vjerujemo da je ispunio svoje snove.
Saznao je da je maslačak uz školski put
još uvijek žut!

5. svibnja 2023.

e-spomenice
copyright

© 2016.-2022.
Dopušteno je stavljati poveznice prema ovoj stranici ili koristiti isječak teksta koji služi kao poveznica prema njoj. Prenošenje sadržaja u cjelosti zabranjeno je bez pismenog dopuštenja autora teksta ili slike.

Prijavi se na:
e-dnevnik za učenike
Pratite nas na:
Google Photos albumi