Događanja

Radionica Etnografske grupe „Škrinjica“

Tradicijske drvene igračke kao likovni ostvaraj kroz čuvanje tradicije i običaja zavičaja.

Članovi Etnografske grupe „Škrinjica“ u četvrtak 20.2. su u sklopu svoje redovite aktivnosti te na satu Likovne kulture sudjelovali  u neobičnim, kreativnim i maštovitim aktivnostima.

Klupe su u učionici bile posložene poput vlaka i u trenu su se šarenile pokrivene raznim vrstama papira. Sve je bilo bajkovito kao što su to i priče iz zbirke Igračke pričaju priče.

Na početku našega vlaka bila je lokomotiva – klupa za učiteljicu. Naše iznenađenje je bilo tim veće jer je i učiteljica bila učenica!

Naš učitelj i strojovođa bio je striček Zvonimir Majdak ili kako smo ga zvali – striček Zvonko. On je majstor i izrađuje drvene igračke. Živi u jednom malom selu Turnišću, pokraj Konjščine. Njegove drvene igračke imaju oznaku Hrvatski proizvod.

Majstor Zvonko nam je pokazao gotove igračke. Igranjem je počeo naš rad. Nismo znali što bismo prije uzeli: konjeke, vlakiće, auteke, stol i stolčeke, škrinjice ili tamburice.

Nekako smo svi krenuli k tamburicama kojima su naši prsti udahnuli život. Poigrali smo se i s ostalim igračkama. Potom nas je majstor Zvonko pozvao da odaberemo jednu igračku od onih koje su se skrivale zatvorene u kutijama. Pravo blago!

Nekoliko vrsta auteka, lokomotiva, konjeka, škrinjica te stol i stolčeki stvorilo se pred nama! I opet čudo! Na samom početku naše su igračke sjale bojama, a ove sve su bile bez ijedne boje – u prirodnoj boji drva. Znali smo zašto!

Prvo smo ih oslikavali, a potom crtežima ukrašavali svoju drvenu igračku. Majstor nam je dao boje i lagano smo krenuli u svijet našega simpatičnog majstora Zvonka. Kako je on bio zanimljiv učitelj!

Cijelo vrijeme je pričao kajkavskim narječjem. Bilo ga je užitak slušati. Riječi, koje su nam bile nepoznate,strpljivo nam je pojašnjavao jer su to nazivi alata kojima se koristi.

Sa svakim potezom kista nastalo je nešto novo, a kad smo krenuli crtati – mašta nas je ponijela u svijet našeg majstora Zvonka i priča iz knjige Igračke pričaju priče.

Oduševilo nas je što je i naša učiteljica, kao učenica, bila vrijedna, marljiva i poslušna – sve je radila kao i mi! Kako nam je vrijeme brzo prošlo! Nismo stigli niti pričati! Naše igračke su malo pomalo postale posebne – postale su naše! S puno ponosa smo ih pokazivali jedni drugima.