Osvrt

Objavljeno 16. srpnja 2025.

Na kraju još jedne školske godine…

Praznici su. Ljeto obasjano suncem, odmor i igra! Možda je sada najbolji trenutak da se prisjetimo Dana škole i 180. obljetnice koju smo tada proslavili! Lijepa sjećanja i uspomene neka nam budu poticaj za nove uspjehe jer naša nas škola očekuje i zove!

Ove smo školske godine, zapravo, obilježili tri obljetnice, a to su 180 godina postojanja naše škole, 25 godina Male Kajkaviane i 35 godina postojanja Etnografske grupe Škrinjica.

Prilika je to za pogled u prošlost, kao i u budućnost, jer ova 180. jubilarna godina postojanja naše škole proslava je rada, stvaranja i kreativnosti.

Iz povijesti naše škole

Početci pučke škole u Donjoj Stubici sežu u davnu 1845. kad se počela graditi školska zgrada na zemljištu koje je kupljeno od grofova Oršić. Školska zgrada bila je prizemnica i nalazila se na mjestu današnje stambene dvokatnice kraj zgrade obitelji Feller. Nije bila idealna za održavanje nastave, jer je bila niska i vlažna, a imala je samo jednu prostoriju za nastavu.

Gradnja nove školske zgrade započela je 1887. godine i nalazi se u središtu Donje Stubice.

Kako je broj učenika bio u porastu, pripreme za izgradnju današnje školske zgrade započele su 1952., a već sljedeće godine položeni su temelji.

Nastava u današnjoj školskoj zgradi započela je 1957.kad su u školu preseljeni viši razredi u šest dovršenih učionica.

Nova školska zgrada u potpunosti je dovršena školske godine 1964./1965., nakon 12 godina izgradnje, što je bilo nužno s obzirom da je bilo školskih godina i s gotovo tisuću učenika.

Godine 1985. započela je rekonstrukcija postojeće školske zgrade koja je dovršena školske godine 1990./1991.

Područna škola Lepa Ves izgrađena je 1911., koja je danas, nažalost, privremeno zatvorena, a Područna škola Vučak je 1967. pripojena OŠ Donja Stubica.

Danas je naša škola ustanova u kojoj djeca i mladi rastu, uče živjeti, usvajaju kvalitete odraslih i zrelih ljudi koji hrabro i odgovorno idu ususret životnim izazovima. Naši prioriteti u razvojnome planu konstantno su usmjereni na poboljšanje uvjeta rada u školi – osuvremenjivanju nastave modernom tehnologijom, s učenikom u središtu pozornosti.

Investicije

Mnoštvo je radova realizirano kroz proteklih desetak godina.

Zahvaljujemo našem osnivaču Krapinsko-zagorskoj županiji, jer smo bili među prvim školama koje su provodile projekt energetske obnove, a u našoj je školi obnova bila nužna.

Velikom podrškom donatora sanirali smo i uredili školsku kuhinju po pravilima HACCP sustava.

Renovirali smo, proširilii opremili prostor informatičke učionice.

Promijenjena su rasvjetna tijela u svim prostorima škole.

U multimedijskoj učionici postavljena je nova led rasvjeta.

U potpunosti su sanirani i novo uređenisvi sanitarni čvorovi za učenike.

Adaptirana je i u potpunosti uređenaučionica za tehničku kulturu u kojoj su postavljeni novi parketi i promijenjen je strop.

Kontinuirano se obnavlja oprema te nabavljaju sredstava i pomagala za realizaciju nastave.

Uredili smo školski hol koji je poput dnevnog boravka, a između stupova su police na kojima se izlažu keramičarski radovi naših učenika. Kombinacija je to suvremenoga i tradicionalnog, s obzirom da su u stalnom postavu izložbenog prostorastara hiža i stara škola.

U tom prostoru okuplja se velik broj učenika, druže se i vesele, stoga smo ganazvali Trgom veselja.

U Područnoj školi Lepa Ves saniran je dotrajali krov, a radove nam je omogućila Krapinsko-zagorska županija, obnovljena je i školska kuhinja, a promijenjen je veći dio stolarije.

U matičnoj školi sanirana je kotlovnica, a u potpunosti je uređeno iškolsko igralište, sanirani su podovi svih hodnika i stubišta.

Započeli smo i s klimatizacijom školskog prostora (zasad je klimatizirano 7 učionica),a nakon učeničkih, promijenjene su instalacije, saniran je i opremljen sanitarni čvor za učitelje.

Uređen je i u potpunosti namješten i opremljen ured stručne suradnice psihologinje.

U Područnoj školi Vučak renoviran je prostor školske kuhinje (od instalacija, keramičarskih radova do novog namještaja s aparatima). Trenutno je u tijeku izrada projektno tehničke dokumentacije za rekonstrukciju i dogradnju matične škole kako bismo se pripremili i uključili u projekt cjelodnevne nastave.

Na podršci smo izuzetno zahvalni našem osnivaču Krapinsko-zagorskoj županiji, Gradu Donja Stubica i našim vjernim donatorima – prijateljima škole.

Kroz sve ove promjene, naša škola uspijeva sačuvati svoj identitet, kontinuitet i prepoznatljivost.

Naše aktivnosti

Svake školske godine našim su učenicima omogućene dodatne zanimljive aktivnosti: razni projekti, kulturni sadržaji i posjeti kazalištima, izložbe, nastupi naših učenika na materinskom i stranim jezicima, raznovrsne terenske nastave u Hrvatskoj i izvan nje, maturalna putovanja, škole u prirodi, sportske i edukativne aktivnosti, književni susreti sa spisateljicama kao što su Željka Horvat Vukelja, Sanja Pribić, Jasminka Tihi Stepanić, Jadranka Čunčić Bandov i Nevenka Videk.

Učenicima nudimo mogućnost uključivanja u razne izvannastavne aktivnosti poput Etnografske grupeŠkrinjica, Male Kajkaviane ili Mladih keramičarakoji su svojim uspješnim radovima osvojili 1. nagradu na 16. Trijenalu zagorskog suvenira.

Veliki izazov vezan uz 180. obljetnicu škole bio nam je rad na izdavanju monografije škole pod naslovom #naših180. Glavne urednice bile su profesorica hrvatskog jezika i književnosti Koraljka Parlaj i mag. edukacije povijesti Nikolina Rod.

Osim monografije tiskana je i Zbirka kajkavskih pjesama pod naslovom Ki bi barem vrieme stale koje su tijekom proteklih 25 godina pisali naši učenici uz podršku mentorice Danice Leštek koja je i urednica Zbirke, a izdana je povodom 25 godina postojanja Male Kajkaviane.

Etnografska grupa Škrinjica obilježila je 35 godina vrlo kreativnoga i zanimljivog rada pod vodstvom učiteljice Snježane Štefek Borovčak, a za obilježavanje obljetnice radili su, u suradnji s tvrtkom Hrvatski kišobran iz Zaprešića, na dizajnu kišobrana pod nazivom Stubička ambrela. Učeničke kreacije se temelje na elementima tradicijskih drvenih igračaka koji su utkani u sam dizajn. Dizajneri spomenute tvrtke sami su izabrali jedan od oslikanih kišobrana za koji se nadamo da će postati prepoznatljiv suvenir stubičkoga kraja.

Što nam donosi budućnost?

Danas smo svjedoci brzih promjena u količini, dostupnosti i protoku informacija.

Želja nam je konačno rasteretiti naše učenike enciklopedijskog tipa učenja i omogućiti im ravnopravnu ulogu u ovom svijetu dinamičnih informacija i rastuće tehnologije.

Od samih početaka kroz mnoge generacije naša je škola svjedok kvalitetnog i zahtjevnog obrazovanja i odgojne tradicije.

Vjerujemo da ćemo svoju viziju škole i dalje slijediti, jer škola je poput živog bića: raste, diše, mijenja se i napreduje u svim segmentima!

iz govora ravnateljice Sonje Martinek, prof. na obilježavanju Dana škole

Školska priredba

Povodom 180. rođendana škole, naši su učenici sa svojim učiteljima osmislili priredbu koja se održala 11. lipnja 2025. u sportskoj dvorani. Pjevalo se, plesalo, glumilo, sviralo…

Svojim su trudom iskazali ljubav i poštovanje prema svojoj školi, a svečanost su svojim prisustvom i obraćanjem uvećali naši cijenjeni gosti: zamjenica župana gospođa Jasna Petek i gradonačelnik grada Donja Stubica gospodin Nikola Gospočić.

Monografija Osnovne škole Donja Stubica

#naših180

Monografija Osnovne škole Donja Stubica nastala je povodom jedne, zaista, iznimne obljetnice – 180 godina kontinuiranog postojanja i neprekidnog razvoja naše škole, a predstavljena je 11. lipnja 2025. godine.

Sam proces nastanka monografije bio je rezultat dugotrajnog rada, sustavnog istraživanja, analiziranja dostupnih izvora i prikupljanja građe.

Cilj nam je bio oblikovati djelo koje neće biti samo puki popis podataka već živopisan i emotivan prikaz života škole kroz različita povijesna razdoblja. Koncept monografije osmišljen je kao kronološko – tematski prikaz – putovanje od prošlosti prema sadašnjosti.

Kroz razvoj škole željeli smo pokazati kako su se mijenjale obrazovne prakse, prostorni uvjeti i uloga škole u zajednici, ali i kako su te promjene oblikovale današnji identitet škole.

Poseban naglasak stavili smo na ljude – učitelje, učenike i djelatnike koji su tijekom generacija ostavili svoj trag i omogućili da škola postane ono što je danas.

Povijesne činjenice čine čvrst temelj monografije, ali osobne priče i sjećanja daju joj autentičnost.

Na stranicama monografije nalaze se dragocjena svjedočanstva, brojne fotografije nekadašnjih razreda, učitelja, školskih zgrada, zapisi o školskim priredbama, sportskim uspjesima, obnovama i svakodnevici školskog života.

Željeli smo pokazati da iza svake generacije i svake školske godine stoje ljudi, njihovi izazovi i uspjesi. Upravo te osobne priče svakog pojedinca ispisuju pravu povijest škole koju smo s ponosom prikazali u ovoj monografiji.

Iz povijesti Osnovne škole Donja Stubica

Prije osnutka škole u Donjoj Stubici djeca su se poučavala u crkvi. Poučavali su učitelji-orguljaši koji su ujedno nedjeljom i blagdanom svirali i pjevali u crkvi.

Početke pučkog obrazovanja u Donjoj Stubici možemo smjestiti u 1845. godinu kada se počela graditi školska zgrada na zemljištu kupljenom od grofova Oršić. Školska zgrada bila je prizemnica i nalazila se na mjestu današnje stambene dvokatnice kraj kuće «Feller» (stare apoteke). Nije bila idealna za održavanje nastave, jer je bila niska i vlažna i imala je samo jednu prostoriju za nastavu. To je bilo vrijeme kada je pismenost bila privilegija, a osnovno obrazovanje tek u začetcima.

Donesen je Zakon o pučkom školstvu kojim je uvedeno četverogodišnje obvezno osnovno obrazovanje. Provedba spomenutog zakona na selu bila je otežana.

U razdoblju Austro – Ugarske Monarhije, odnosno 1874.,Zakon o obveznom školovanju je proširen. Povećava se broj učenika i potreban je novi prostor. Gradnja nove školske zgrade započela je 1887., i ona se nalazila uz glavnu cestu u Donjoj Stubici, otprilike na mjestu zgrade današnje Zagrebačke banke.

Tijekom oba svjetska rata škola je djelovala u otežanim uvjetima te je rad bio povremeno prekidan.

Nakon rata (1946. godine) škola se temeljito obnavlja. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, u sklopu tadašnjih obrazovnih reformi,dolazi do uvođenja novih predmeta i modernizacije nastavnog procesa.

Kako je broj učenika bio u porastu, pripreme za izgradnju današnje školske zgrade započele su 1952., a već sljedeće godine položeni su temelji.

Nastava u današnjoj školskoj zgradi započinje 1957. godine.

Nova školska zgrada u potpunosti je dovršena školske godine 1964./1965.

Godine 1959. dobiva ime «Tomislav Radić» po učitelju i pripadniku partizanskog pokreta koji je poginuo nedaleko Donje Stubice. To ime naša će škola imati do 1992. godine.

Godine 1985. započela je rekonstrukcija postojeće školske zgrade koja je dovršena školske godine 1990. /1991.

U posljednjim desetljećima škola se dodatno razvija prateći suvremene obrazovne trendove, informatički se opismenjuje, koristi interaktivne metode rada, sudjeluje u projektima i uvodi brojne izvannastavne aktivnosti. Možemo reći da je škola uvijek bila ogledalo društva prateći političke i obrazovne reforme, društvene trendove i tehnološki napredak.

I danas nakon 180 godina škola ostaje čvrsto ukorijenjena u zajednici, njeguje tradiciju i s druge strane otvara vrata budućnosti, ona ostaje snažan simbol napretka i identiteta naše zajednice.

Škola u novom tisućljeću

U drugom dijelu monografije, kojeg smo nazvale Škola u novom tisućljeću, osvrnule smo se na život škole kroz naše aktivnosti – na projekte u kojima kao škola sudjelujemo, humanitarne akcije, edukativne i odgojne programe kojima nastojimo obogatiti život naših učenika (Dan narcisa, Pokreni solidarnost, Činimo dobro uz otisak srca, Novigradsko proljeće, Zrno do zrna pogača…)

Želja nam je bila sjetiti se i svih bivših djelatnika i ravnatelja naše škole, a posebno je zanimljivo bilo otkriće koliko je bivših učenika – današnjih djelatnika naše škole.

U poglavlju Investicije i ulaganja u našu školu pokušale smo prikazati kako se škola mijenjala kroz godine kako bi danas bila suvremena škola posvećena potrebama svojih učenika.

U monografiji se nalazi poglavlje posvećeno školskoj knjižnici i njezinoj ulozi u svakodnevnome školskom životu te našim stručnim suradnicama (knjižničarki, pedagoginji, defektologinji i psihologinji naše škole).

Učimo putujući naziv je poglavlja u kojem se opisuju pojedine terenske nastave naših učenika.

Nastojimo da učenici upoznaju našu domovinu te su posebno istaknute škole u prirodi i naši maturalci, a isto tako i zemlje Europske unije u našem okruženju pa smo tako nekoliko puta posjetiliRepubliku Austriju (Graz, Klagenfurt), a ove godine i Beč u sklopu učenja njemačkog jezika, a naši su osmaši, također, ove godine posjetili i Republiku Sloveniju – grad Ljubljanu i razgledali Postojnsku jamu.

Naravno i učitelji se stručno usavršavaju i putuju – opisano je studijsko putovanje u Sloveniju – sveučilište u Novoj Gorici te putovanje u Italiju (Trst) i posjet izložbi posvećenoj Vincentu van Goghu.

Zanimljivo je poglavlje naziva Kreativnost nas nadahnjuje: u nekoliko navrata spominje se izraz život naše škole, a zanimljivo je dodati i da život uvijek piše najljepše priče – kad se uplete život, nastaju susreti za pamćenje, poticaji za pisanje priča i sjećanja na neobične, simpatične susrete – spominje se jedna neuredna crna vrana ili izgubljena koza koja je zalutala u našu školu i završila u zagrljaju naših učenika.

U ovom poglavlju osvrnule smo se na rad naše Škrinjice, Male Kajkaviane, naših keramičara, prisjetile se mjuzikla Naše lude godine, Mladih nada, Male škole stripa, djelovanjaCrvenog križa, izradi instalacije na Trgu veselja itd.

180 godina života i rada nije malo, puno je događaja i ostvaraja vrijednih pamćenja i svjesne smo da je ova monografija obuhvatila samo djelić vremena koji stane na 160 stranica – 180 godina na 160 stranica ovog izdanja.

I za kraj, ono što nas je posebno razveselilo: spomenula sam kako nas život uvijek iznenadi, tako se nama na kraju ponovno dogodio život: naši dragi vanjski suradnici i prijatelji naše škole obogatili su sadržaj ove monografije svojim radovima koji su nastali samo za nas potaknuti boravkom u našoj školi ili su nam ustupljeni kao znak prijateljstava i podrške – riječ je o tekstu gospodina Dalibora Talajića, književnice Nevenke Videk i naše spisateljice Julijane Matanović.

Svi oni na svoj način žele naglasiti neraskidivu vezu učitelja i (njihovih) učenika, vezu protkanu podrškom, razumijevanjem i neograničenom ljubavlju – a to je stvarnost koju mi u školi živimo i želimo da tako ostane i u idućih najmanje 180 godina.