Projekt

Igračke pričaju priče

Vjerojatno bi u Hrvatskom zagorju bilo teško naći kuću ili dječju sobu u kojoj nema ni jedne tradicijske drvene igračke kakve se izrađuju u selima oko Marije Bistrice. Ta vrsta igračaka je izuzetno popularna, a istovremeno priznata od strane stručnjaka. Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja je na Listi zaštićenih kulturnih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske. Godine 2009. to jedinstveno umijeće je uvršteno na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Treba pohvaliti izvrsnu ideju Udruge Stav iz Marije Bistrice koja je objavila zbirku priča u kojima se pojavljuju upravo te igračke.

To su priče u kojima se djeca igraju već pomalo zaboravljenim igračkama koje pod dječjim prstima, u snovima i mislima oživljavaju poput planetarno poznatog Pinokia.

Knjiga sadrži petnaest priča koje je ispričalo petnaest poznatih hrvatskih pisaca. Time se, kad gledamo cjelinu, dobilo na raznovrsnosti i živosti jer svaki je autor donio svoje viđenje, izmaštao svoju priču, podijelio svoje osjećaje.

No ipak je zanimljiva činjenica da je većina pisaca pisala o drvenom konjiću, a neki o leptiru ili svirali.

Ostale vrste igračaka, a danas ih se proizvodi pedesetak vrsta, pojavljuju se samo sporadično i nisu dobile svoju priču u knjizi.

Sigurno je da će čitatelje ovog prikaza zanimati koji su pisci pisali o igračkama koje pričaju priče pa ih navodimo abecednim redom: Sanja Andabaka, Snježana Babić Višnjić, Ana Đokić, Andrijana Grgičević, Nada Horvat, Željka Horvat Vukelja, Elizabeta Končić, Hrvoje Kovačević, Nada Mihaljević, Sanja Pilić, Sanja Polak, Melita Rundek, Sonja Smolec, Silvija Šesto i Ivana Škrlec.

Uredničkom palicom sigurno je upravljala dr. sc. Dubravka Težak koja je ujedno napisala predgovor. Ona naglašava da igračke o kojima govori ova knjiga, pa i knjiga sama, predstavljaju most između različitih generacija.

Kad se radi o knjizi za djecu, ilustracije su jednako važne kao i tekst. Mladi ilustrator Martin Zalar potrudio se napraviti ilustracije koje zorno prikazuju igračke, a one se pretvaraju u likove iz pojedinih priča.

Recenzentice ove zbirke priča su vrsne poznavateljice književnosti za djecu dr. sc. Diana Zalar i dr. sc Vladimira Velički.

Najbolju procjenu vrijednosti ove zbirke dala je upravo Vladimira Velički: „Priče su prava književna poslastica i vjerujem da će naći svoje mjesto kako u srcima budućih malih čitatelja, tako i u školskoj odnosno vrtićkoj svakodnevnici. Priče postaju žive kad ih se priča, kad ih se čita naglas, kad se o njima razgovara i na temelju njih stvara.“

Upravo tom idejom smo se vodili na početku školske godine 2024./2025. kad smo započeli školski projekt „Igračke pričaju priče“.

Projekt je pokrenula školska knjižničarka Danica Leštek, a uključili su se svi učenici od drugog do četvrtoga razreda u matičnoj školi i Područnoj školi Vučak te njihove učiteljice.

Na samom početku projekta u predvorju škole je priređena izložba „Dječje igračke Ane i Slavka Ivanića“. Zapravo se radilo o izložbi Udruge Stav iz Marije Bistrice koja je u našoj školi bila na posudbi. Uz izložbu je tiskan informativni letak s informacijama o igračkama i njihovim autorima, Ani i Slavku Ivaniću. To je bio najbolji način da se djeca upoznaju s tradicijskim drvenim igračkama. Javljali su se da mnogi kod kuće imaju takve igračke, neki su ih donijeli u školu i poigrali se za vrijeme odmora.

Istovremeno su knjižničarka i učiteljice počele djeci čitati priče iz knjige i razgovarati o njima. Cilj je bio da odaberemo najbolje priče. Za početak projekta odlično nam je došao književni susret s Željkom Horvat Vukelja koja je jedna od autorica priča. S njom nam je u goste došla ilustratorica Sanja Pribić koja će raditi u produžetku ovog projekta, a to je zasad mala slatka tajna.

Susret je bio užitak za uši jer smo slušali nesvakidašnju izvedbu Željke Horvat Vukelja. Ona je pričala, svirala na starinskoj žveglici i tamburici, djeca su zajedno s njom pjevala i igrala simpatične igrice. Istovremeno, to je bio i užitak za oči jer je s nama bila i Sanja Pribić koja je crtala likove i predmete iz priča.

Projekt „Igračke pričaju priče“ se nakon uređenja izložbe igračaka u predvorju škole i književnog susreta sa Željkom Horvat Vukelja i Sanjom Pribić nastavio dalje. Čitale su se priče, a počelo je i glasanje za najljepšu priču. Pripremali su se likovni radovi koji će se izložiti na završetku projekta.

Međutim, učiteljica 2.a razreda Snježana Puščenik je prema priči Jožek, čuvar šarenoga blaga Melite Rundek sa svojim razredom pripremila krasan igrokaz. Na oduševljenje roditelja igrokaz je prikazan u petak 6. prosinca 2023. na razrednoj priredbi 2.a razreda. U ponedjeljak 9. prosinca igrokaz su vidjeli svi učenici 2.a, 2.c, 3.a i 4.a razreda. Bilo je lijepo vidjeti Jožeka (učenik Benjamin Labaš) i ostale učenike koji su sudjelovali u igrokazu jer su se stvarno uživjeli i prenijeli nam atmosferu bajkovite priče Melite Rundek. Koliko su tradicijske drvene igračke posebne i zanimljive današnjoj djeci pokazuje i činjenica da je veliki dio 2.a razreda ostao i nakon priredbe poigrati se s velikim drvenim konjićem koji se nastanio u knjižnici.

U projekt su se aktivno uključili i članovi Etnografske grupe „Škrinjica“ sa svojom voditeljicom Snježanom Štefek koji su 20. 2. sudjelovali u radionici oslikavanja tradicijskih igrački. Voditelj radionice je bio majstor Zvonimir Majdak iz Turnišća koji se izvrsno pripremio za vođenje radionice. Donio je razne drvene igračke, boje, pa čak i kistove. Svaki učenik je mogao odabrati igračku po želji (konjeka, cugeka, auteka, stol, stolček, škrinjicu ili tamburicu) i onda ju obojiti prema uputama voditelja radionice. Taj posao je bio tim interesantniji jer je majstor Zvonko cijelo vrijeme govorio kajkavski. Njegova specijalnost su drvene tamburice koje je donio sa sobom pa su djeca mogla malo zasvirati i poigrati se gotovim igračkama.

Majstor Zvonko je, također, napravio vlakić s 15 vagona za školsku knjižnicu – za svaku od priča u knjizi po jedan vagon. Svaki razred je mogao odabrati po tri priče koje su ih se najviše dojmile. Bilo je izuzetno zanimljivo čekati rezultate izbora najbolje priče. Pobijedila je priča Jožek, čuvar šarenog blaga Melite Rundek. Drugo mjesto je ponosno zauzela priča Silvije Šesto O konjiću bez repa, a na treće mjesto je zasjeo Kraljević koji je volio leptire Nade Horvat.

Na temelju knjige Igračke pričaju priče u našoj školi su nastali brojni likovni radovi. Učenici 3.a razreda sa svojom učiteljicom Jasminkom Repar poigrali su se oslikanim motivima s dječjih igračaka i napravili brojne likovne radove u tehnici tempere, a među njima i kartonske kocke za igranje.

Učenici 2.b razreda i njihova učiteljica Snježana Štefek imali su drugačiju ideju. Od drvenih elemenata su kreirali i obojili male lutkice koje su nazvali Zagorčeki. Zagorčeke je bilo osobito lijepo vidjeti u skupinama, izgledali su kao djeca koja se igraju ili penju po suhim grančicama.

Učenici iz Područne škole Vučak sa svojom učiteljicom Anitom Bodalec napravili su vrlo dojmljivu seriju radova na temu motiva s drvenih igračaka u tehnici tempere na crnoj i crvenoj podlozi.

Iznenadila nas je i grupa izvannastavnih aktivnosti Male vezilje koje su pod vodstvom mentorice Ivane Škrablin izvezle motive drvenog konjića i ptičice na platnu.

Originalni su bili i učenici 4.a razreda učiteljice Tatjane Benko koji su napravili slikovnice na temu drvenih igračaka te ukrase za bor s motivima drvenih igračaka.

U projekt su se aktivno uključili i učenici drugog i trećeg razreda učiteljice Nine Štefanec iz Vučaka. Oni su pripremili vrlo dojmljiv igrokaz prema pobjedničkoj priči Melite Rundek Jožek, čuvar šarenog blaga. Igrokaz je izveden na završnoj priredbi 10. lipnja u Područnoj školi Vučak. Izmamio je veliki pljesak prisutnih učenika i roditelja.

Povezati djecu, igračke i priče nije teško, a u ovom projektu pokazalo se vrlo produktivnim. Igračke same i priče o njima potaknule su djecu na kreaciju, izrazili su se slikom, vezom, skulpturom i dramskim uprizorenjem. Projekt je povezao udrugu, školu, pisce, ilustratore i proizvođače igračaka.

Pokazao se potencijal baštine, koji i u ovim vremenima prožetim elektroničkim medijima, nalazi svoj put.

Danica Leštek