Prvi savjetnički posjet mentora Škole za život

 U petak 15.11.2019. u našoj je školi održana višesatna edukacija na temu kurikularne reforme Škole za život, a u sklopu Prvoga savjetničkog posjeta mentora.

Mentori – predavači bili su Zdenko Kobeščak i Mirjana Horvat.

Od samog početka rada stvoreno je izuzetno poticajno radno ozračje. Kroz različite oblike i načine rada interaktivnim nadopunjavanjem i izmjenom iskustva stekli smo nove spoznaje te smo potaknuti na promišljanje kako Školu za život što bolje implementirati u naš svakodnevni rad.

Cijeli projekt Škole za život je, kako i samo ime kaže, životni, podložan promjenama te se neprestano gradi i nadopunjava, uz naglasak na autonomiji kako učenika, tako i učitelja.

                                                                                                                                       S.Š.B.

ZAVRŠNICA KVIZA ZA POTICANJE ČITANJA 2019.

Kao i svake godine i ove godine naša škola se uključila u Nacionalni kviz za poticanje čitanja pod imenom „U ritmu čitanja“. Učenici, koji su se uključili, pročitali su ove 3 knjige:

Jasminka Tihi-Stepanić: Ljeto na jezeru Čiču,

Ivana Guljašević Kuman: Drugačija i

Vlasta Golub: Eva, mala žena

Pobjednica kviza u našoj školi bila je Paula Pišković koja je u pratnji knjižničarke Danice Pelko 14. studenoga išla u Zagreb na završnu svečanost. Posjetile su zgradu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u kojoj je bila svečanost, upoznale spisateljice i uživale u glazbenom programu.

Sjećanje na žrtvu grada Vukovara

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. … Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

                                                                                          Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

Neka je vječna hvala onima koji su život dali za slobodu domovine!

Sjećanja na žrtve žive vječno!

Interliber

U utorak 12. studenoga 2019. u poslijepodnevnim satima naši su učenici posjetili Interliber, sajam knjiga i učila na Zagrebačkom velesajmu.

Imali su se tako priliku družiti s knjigama, novim izdanjima i naslovima te kupiti knjigu koju su, možda, već duže vrijeme željeli nabaviti.

Prije samog odlaska na Interliber, učenici su u CineStaru  Avenue Mall pogledali animirani film Asterix: Tajna čarobnog napitka, obiteljsku komediju koja nas je sve do suza nasmijala.

Iako je vrijeme bilo tmurno i kišovito, dobro su se zabavili, a usput i naučili nešto novo u dobrom starom društvu knjiga!

Priča jesenskog šešira

Kao što smo najavili u prethodnom članku, na red su došle priče koje su se skrivale u toplini jesenskih šešira, a naši su ih učenici podijelili s nama…

Neki su i zapjevali, čarolija jeseni ne prestaje, a želite li, malu izložbu jesenskih šešira možete vidjeti u predvorju škole i uživati u kreativnosti naših učenika.

Jesenski predsjednik

Bok! Ja sam jesenski predsjednik i sad ću vam ispričati kako sam to postao. Krenimo!

Prije sam bio običan šešir na glavi jednoga starog strašila. Bio sam na tom strašilu jako dugo i bilo mi je dosadno. Jednoga je dana zapuhao vjetar i otpuhao me sa strašila. Letio sam cijeli dan i, moram priznati, bilo je zabavno. Sljedećeg jutra sletim na zrnca kukuruza i zaspim. No odjednom se probudim i vidim da sam zatrpan lišćem. Kada sam se otresao, bio sam prekrasan!

Ispod tog drveta bila je jedna mala kuća, a u toj kući živjela je jedna obitelj. Dječak me našao i igrao se sa mnom. Dosadio sam mu i odlučio me baciti na cestu. Kada je njegov otac krenuo na posao, vidio me, uzeo i stavio u auto. Vozili smo se dosta dugo i napokon, kada smo stigli, stavio me na glavu i ušao u veliku zgradu. Tamo je bilo puno ljudi i svi ljudi imali su prekrasne šešire na glavi. Dugo su pričali i odjednom čovjek, na čijoj sam glavi bio, digne se i glasno vikne: ,,Evo nam novoga jesenskog predsjednika!”.

Zamislite, to sam bio JA!

                                                                                                   Vid Matuša, 5.b

Jesenka

Jednog dana sjedila sam na klupici i onda je zapuhnuo jak vjetar koji 

me otpuhao u polje. Tamo sam vidjela mnogo lijepih jesenskih plodova koje sam ubrala i ukrasila se s njima. Vjetar me odnio u šumu i tamo sam ubrala mnoštvo mirisnih jesenskih darova. 

U jednom sam trenu sletjela u dvorište vesele djevojčice, ona me podigla i, eto, sad sam tu.

                                                                                         Petra Štefek, 5.b

Nestaško

Bok! Ja sam Nestaško, nestašan sam i po tome sam dobio ime. Kao što vidite pun sam kestena, lješnjaka, šipka i drugih jesenskih plodova, sve je razbacano. Ove godine sam navršio 11 godina i bio je moj red za uređivanje nekih zemalja. Jesenko, onaj koji je iznad mene, onaj glavni, rekao mi je da uredim Hrvatsku. Prvo sam posjetio brežuljkasti kraj. Tamo je bilo predivno, sami brežuljci i gore, ali morao sam to uništiti. Zamutio sam nebo sivim oblacima, zapuhao je vjetar, a ja sam otišao. Poletio sam u nizinski kraj. U nizinskom kraju je bilo prelijepo, žute nizine i narančaste ravnice. Počeo je puhati vjetar, oblaci su se zamutili i počela je padati kiša, ja sam otišao iz nizinskog kraja. Došao sam u Dalmaciju, more je bilo predivno, sijalo je Sunce, ali i to sam uništio. Oblaci su poprimili tamnu, sivu boju , počela je puhati bura, lišće sam raznio po moru. Napustio sam Dalmaciju i došao u gorski kraj. Zamutio sam oblake i počela je padati kiša. Vratio sam se u brežuljkasti kraj u Donju Stubicu, a tamo me dočekala zabava. Svi su plesali i pjevali. Pozdravio sam se sa svima i otišao kući. Jesenko me dočekao i bio je presretan jer sam obavio dobar posao i jesen je napokon došla. Proglasio me najboljim šeširom Jesenošom i od tada svake godine uređujem prirodu.

                                                                              Eva Ovničević, 5.b

Češerko                           

Zovem se Češerko. Mojoj vlasnici sam najdraži šešir. Svaki dan me šeće uz rivu predivne Jadranske obale. Jednom je zapuhao povjetarac, a ja sam se počeo meškoljiti po gustoj kosi moje vlasnice.

Malo me pridržavala da joj ne padnem s glave. Zapuhala je bura te  sam odletio u borovu šumu. Drveće se zelenilo, a pod je bio prekriven  smeđim češerima. Bio sam toliko oduševljen šumom da sam morao uzeti  malo jesenskih plodova. No mojoj je  zabavi u borovoj šumi došao kraj. Vjetar me odnio među brda i gore. Tamo sve blista od jesenskih boja.  Tlo je bilo prekriveno žuto-smeđim lišćem. Žirove i šipak sam pokupio, kukuruz s njiva pobrao. Vjetar me ponio, a ja sam pokušavao pronaći put kući. Napokon sam se vratio kući, ali vlasnica me se bojala opet prošetati uz rivu da me ne bi zauvijek izgubila. Meni su nedostajale te šetnje. Jednom prilikom se sjetila staviti mi vrpcu pa me s ponosom pokazivala svima.  Postao sam pravi jesenski šešir. 

                                                                                                     Tia Bivol, 5.b

Jesenski kauboj

Ja sam Jesenski kauboj. Živim na dalekom Divljem zapadu. Imam prijatelja Miru u zagorskim krajevima, poznajem ga cijeli život, zato što je i on nekada živio na Divljem zapadu, ali se odselio zbog jesenske čarolije.

Jedne godine poslao mi je sliku zagorskih krajeva na Divlji zapad, sliku jesenske čarolije i pečene kestene. Svaki list bio je obojan u crvenu, žutu ili smeđu boju, sve je bogato različitim jesenskim plodovima kao što su: šipak, divlji kesteni, kukuruz… Kada sam probao pečene kestene, toliko su bili ukusni da sam odmah odlučio sljedeće godine otputovati u zagorske krajeve.

Upoznao sam i novog prijatelja. Ime mu je Vjetar. On me nosio kroz krošnje, vinograde, polja i livade. Svi su mi poklonili malo jesenskih plodova, a prijatelj Vjetar mi je poklonio jesensku čaroliju…

                                                                                                       Kiara Hren, 5.b

Šumski put

Dobar dan svima,

šumski put sam ja.

Raznosim lišće, kestene

i sve ostale plodove.

Tra la, la, la, la

šumski put sam ja.

Tra la, la, la, le

raznosim ja lišće sve.

Tra la, la, la, lu

kesteni su svi po tlu.

Tra la, la, la, li

žirovi su popadali.

Tra la, la , la, lo

vrganj mi je niknuo.

Tra la, la, la, le

šipka puna vreća je.

Tra la, la, la, lu

i kukuruz je tu.

Tri la, li, la, la

jesen je počela.

                                                                                   Helena Bezik, 5.b

K.P.

Margareta Peršić pružila nam je nesvakidašnji doživljaj

U četvrtak 7. studenoga učenici i učitelji 3. i 4. razreda matične i Područne škole Vučak uživali su u susretu sa svestranom umjetnicom Margaretom Peršić.

Magi priča bajke, ali na osobit, magičan način, ona doslovno gledatelje uvlači u bajku. Na ovom se susretu dogodio osobiti klik, djeca su odlično prihvatila gošću kao i ona njih. Bilo je divno, u pojedinim trenutcima čak urnebesno!

Margareta je u našoj Spomen knjizi posjeta književnika upisala da se u bajci svi susrećemo, bar na tren. U bajkama, koje je ona ispričala i dočarala, nismo se samo susreli, zbilja smo u bajci sudjelovali.

Kao što je o njoj već napisano: „Djeco, Margareta se zove, koga nacrta, izradi, ispriča ili dotakne, bude živ! Vjerujte mi na riječ!“

Ne vjerujete li, susretnite se s Margaretom i vidjet ćete da je tako!

Ivanina kuća bajki

Učenici četvrtoga razreda posjetili su Ivaninu kuću bajki 29. listopada ove godine.

Evo, kako su je opisali:

Konačno je došao i taj dan, dan našega prvog izleta u četvrtom razredu. Bilo je kišovito vrijeme, ali bez obzira na to mi smo bili sretni. Išli smo u Ogulin, u Ivaninu kuću bajki. Nakon duže vožnje stigli smo u Ogulin. Ušli smo u dvorište Ivanine kuće, a tamo su nas dočekali voditelji i poveli u kuću.

Učestvovali smo na radionicama na kojima smo dramatizirali djelo koje smo pročitali, Šumu Striborovu. Glumci su bili podijeljeni u dva tima – Svračići i Vjeverice. Žiri, u kojem su bili dva člana i predsjednik, odlučio je da je izvedba Svračića bila uspješnija.

Poslije toga smo razgledavali Ivaninu kuću. Upoznali smo pisce, ali i male Bjesove, koji su bili prisutni cijelo vrijeme. Pogledali smo film o Ivani kao djevojčici.

Na kraju smo po grupama ulazili u špilju, gdje nam je mali Bijes s ekrana otkrivao naše posebne moći.

Nakon razgledavanja Ivanine kuće bajki pošli smo do Đulinog ponora koji je u blizini. Upoznali smo se s legendom, a kada smo se zagledali u stijenu iznad ponora mogli smo vidjeti profil muškarca.

Bilo nam je lijepo i vratili smo se sretni i zadovoljni.

                                                                                        Ema Horvat, 4.a

Natjecanje iz Robotike

Ove školske godine  mi smo članovi Croatian Makers Lige, projekta udruge Institut za Razvoj i Inovativnost Mladih – IRIM.

Fokus ovog projekta je razvoj digitalne i znanstvene pismenosti, tehnoloških i ostalih kompetencija u okviru STEM područja za mlade u Hrvatskoj i drugim zemljama, kako bi postali ravnopravni građani 21. stoljeća. (preuzeto sa http://croatianmakers.hr/hr/o-nama/ )

U sklopu toga provest ćemo više online kola  natjecanja, kao i fizičko kolo, prema zadanom rasporedu.

Prvo kolo – online natjecanja održala su se u utorak  29. listopada. Sudjelovala je starija dobna skupina učenika naše škole koja radi u sklopu izvannastavne aktivnosti „Robotika“ .

Zadatak je bio programirati m-bota da se kreće po zadanoj stazi, svijetli određenim bojama, zaustavi se na točno određenom mjestu i na kraju,  pripremi se za lansiranje u svemir. Sve to zahtijeva što veću brzinu prelaska staze i što preciznije kretanje robota unutar zadane staze.

Natjecanje je bilo zahtjevno. Trajalo je 4 sata, ali i to se učenicima činilo prekratko. Da se učenike pitalo, ostali bi oni još koji sat vremena! Svoje programe su natjecatelji isprobali na robotima, a najbolji uradak smo snimili i poslali, kao i ukupne bodove, te vrijeme prelaska zadane staze.

Uskoro nam stiže i novo kolo natjecanja!

Naši učenici nagrađeni u Zelini

Na ovogodišnju 39. Smotru dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ pristiglo je mnoštvo dječjih kajkavskih pjesama.  Stručni ocjenjivački sud Smotre u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur i Štefica Kamenarić-Filipović, dr. med.  od ukupno 400 pjesama iz 76 osnovnih škola izabrao je za objavu u zbirci pjesama ovogodišnje Smotre 79 pjesama među kojima i pjesme učenika naše škole. To su Patrik Horvat, 4.b s učiteljicom Tatjanom Benko i Josip Milički, 6.c s voditeljicom Male Kajkaviane Danicom Pelko. Patrikova pjesma Kaj je to vrieme je bila i javno izvedena na završnom događanju Smotre, 26. listopada u Sv. Ivanu Zelini. Posebno iznenađenje je bilo kada smo saznali da je pjesma Kaj je to vrieme  među desetak posebno nagrađenih pjesama Smotre.

Čestitamo nagrađenim učenicima i njihovim mentoricama te im želimo puno uspjeha u stvaranju novih stihova!

Kaj je to vrieme

Pital sem babicu: „Kaj je to vrieme?“

Rekla je da poglejem v staru drvenu škrinju v njejne sobe.

Prešel sem tam i naluknul se v škrinju.

Videl sem pisma, spomenar, dukate i jenu staru vuru tere se niesu ciegeri z mesta pomekavali.

Opet sem pital babicu e je vrieme stale.

Same se nasmejala i rekla mi je da nije, nek da treba vuru naviti.

Gledel sem ju v čudu.

„Dragi vnuček, kaj se tulike čudiš?

Negdar su se vure navijale da bi vrieme išle.“

Patrik Horvat

KAJ BI BILE

Negda si mislim

Kak jena stvar nemre bez druge.

Pak kaj bi bile

Da hiža nema okna

Da čovek nema jela

Ta tiči nemaju peruti

Da nema drieva za papiera napraviti?

A kaj bi bile

Da tajna čuvara nema

Da diete roditelja nema,

Da husta farbe nema zelene

Da ova pesma nema mene.

Josip Milički

Terenska nastava učenika drugog razreda

U ponedjeljak 14.10.2019. učenici drugog razreda naše škole posjetili su Gradsko kazalište „Žar ptica“u Zagrebu i tamo pogledali kazališnu predstavu „Pinokio“.

Poznata nam priča Carla Collodia adaptirana je kao priča o dobroti, a oduševila nas je ne samo odličnom glumom već i glazbeno-scenskim efektima.

Šarena, razigrana, vesela ali i poučna  predstava uljepšala nam je ionako sunčan i topao jesenski dan.

Naučili smo da samo ljubav,iskrenost i dobrota čine svijet boljim i kako sam autor kaže: Budite razboriti i bit ćete sretni!

Nakon predstave prošetali smo  Botaničkim vrtom gdje su nam stručne voditeljice ukazale na važnost čuvanja biljaka na našem planetu. Vidjeli smo mnogo poznatih nam biljaka, ali i biljke iz cijeloga svijeta koje ne rastu na našem području.

Oduševio nas je ogromni hrast star dvjesto godina, drvo stribor koje se čuva u kavezu, gredice koje obrađuju djeca iz obližnje škole, alpske i krške kamenjare, a najviše su nas se dojmile biljke mesožderke.