Božićna bajka u Donjoj Stubici

U organizaciji Turističke zajednice u subotu 16. prosinca u prostoru nove sportske dvorane održalo se predblagdansko druženje pod nazivom Božićna bajka.

I sve je bilo bajkovito…

Raznovrsnom programu pridružili su se učenici naše škole i igrokazima Zimska ljubav i Božićni darovi obogatili program manifestacije. Uz glazbu i ples naše plesne skupine božićna čarolija bila je  magična!

Organizirane su likovne radionice za djecu predškolskog, vrtićkog i školskoga uzrasta: oslikavanje božićnoga drvca te izrada kuglica, zvončića i borića u 3 d projekciji.

Učenici Škrinjice iz 3.b razreda vodili su radionice koje je osmislila njihova učiteljica Snježana Štefek Borovčak, a brojnost sudionika i veselo druženje djece našega grada pokazalo je da su se svi, uistinu, zabavili!

Obitelj je najtopliji pokrivač kad ti je najhladnije

Intervju sa spisateljicom Bojanom Meandžija

Bojana Meandžija rođena je u Karlovcu gdje se školovala, a studij je završila u Zagrebu. Piše od malih nogu, stihove, ali i prozu.

Njezin roman Trči! Ne čekaj me… poseban je ratni roman jer ga je pisala na dječji, neutralan način, bez mržnje. Također, preveden je i na engleski jezik.

U našoj je školi gostovala 12. prosinca 2017. Na tom su književnom susretu bili uglavnom sedmaši i osmaši, no s novinarskom propusnicom prisutno je bilo i nekoliko šestaša, među kojima smo bili i mi zaduženi za intervju.

Na kraju razgovora s učenicima zamolili smo ju da nam odgovori na nekoliko pitanja. Evo kako je to izgledalo.

N: Pripremili smo nekoliko pitanja za Vas. Možete li nam odgovoriti na njih?

B: Naravno.

N: U redu! Krećemo. Kako se probudila Vaša strast za pisanjem?

B:  Zapravo, uopće nisam imala namjeru pisati, iako to radim oduvijek. Kao mala pisala sam liječničke recepte za mamu, no tada nisam znala da će to prerasti u pisanje romana. Zapravo ni Trči! Ne čekaj me… nije trebao biti roman, već sastavak!

N:  Koliko ste romana dosad napisali?

B:  Dva. Trenutno ih pišem još, ali nisu dovršeni pa ni objavljeni.

N:  Jesu li svi događaji iz knjige Trči! Ne čekaj me… istiniti?

B:  Da, osim imena mojih prijatelja.  Nastavi čitati →

Trči! Ne čekaj me!

Ovo je naslov knjige spisateljice Bojane Meandžije koja je u utorak 12. prosinca 2017. bila gošća u našoj školi.

Knjiga je nastala na temelju zapisa iz dnevnika koji je Bojana vodila od 13. do 16. godine. To nije veseo mladenački dnevnik, kao što bismo očekivali, već je to ratni dnevnik.

Bojana opisuje što joj se događalo za vrijeme rata u Karlovcu. Vjerojatno je taj dnevnik razlog što je knjiga tako svježa, živopisno opisuje događaje, otvara slike rata i dječjih strahova. Njezina je vrijednost u tome što opisuje Domovinski rat bez imalo mržnje jer djeca taj osjećaj ne poznaju.

Spisateljica Bojana Meandžija ostvarila je odličnu komunikaciju s publikom, pokazala nam je neke ratne fotografije, a čuli smo i snimke uzbuna u Karlovcu. Sve to dočaralo nam je osjećaj straha koji su doživljavali svi koji su se našli usred ratnih strahota.

Učenici su zaključili da im je književni susret bio odličan, a učiteljice i knjižničarka su se razveselile jer će nakon ovoga mnogi učenici pročitati knjigu.

Sat kodiranja

Naša je škola ove godine sudjelovala u „Tjednu informacijskih znanosti“ provodeći spomenuti Sat kodiranja s učenicima predmetne nastave.

Sat kodiranja organiziran je od strane Code.org, javne i neprofitne organizacije – predstavlja globalni pokret kojeg čine deseci milijuna učenika u preko 180 zemalja. Projekt u Hrvatskoj provodi nevladina udruga Osijek Software City s više  nevladinih udruga uz podršku tvrtke Microsoft.

Sat kodiranja održavao se službeno 4. do 10.12.2017. , ali se nastavio i tjedan poslije .

Učenici su kroz jedan sat nastave informatike učili programirati „droide“ u igri „Zvjezdani ratovi“, istraživali su čaroliju i ljepotu leda u „Snježnom kraljevstvu“, pomagali ljutitim pticama „Angry Birds“ …

Kao nagradu za ostvarene rezultate – ispisali smo digitalne certifikate učenicima!

Najljepši poklon

(Zimska priča o ljubavi i prijateljstvu)

Bio je vikend. Vani je pao snijeg. Otišao sam sanjkati se i grudati. Božićna je jelka već bila okićena. Snijeg je toliko napadao da je ostao do početka novoga tjedna. Vani je bilo puno djece koja su se igrala. U tom mnoštvu djece za oko mi je zapela jedna djevojčica.

Bila je to Mia. Bila je prekrasna. Nova je u razredu i svi su pričali da je dobra i skromna. Od toga dana imao sam samo jednu želju. Želim da budemo najbolji prijatelji. Tu želju sam napisao i Djedu Mrazu. Nastavi čitati →

Djeca djeci

Učenici drugog a i drugog b razreda naše škole tijekom mjeseca studenog i prosinca prikupljali su vlažne maramice za djecu koja se nalaze na liječenju u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra u Gornjoj Bistri.

Naša pedagoginja Petra s volonterima također se priključila akciji.

Prikupljene vlažne maramice odnijeli su u bolnicu djeci kojima je to potrebno. U bolnici se dnevno potroši preko trideset paketa vlažnih maramica jer su tu smještena djeca koja boluju od kroničnih bolesti i njima je svaka pomoć dobrodošla.

Naši učenici vrlo su zadovoljni jer su pomogli djeci u vrijeme darivanja. U toj akciji  imali su  veliku podršku i pomoć svojih roditelja, bez kojih ne bi uspjeli realizirati projekt “Djeca djeci.”

                                                                                Mali novinari

Straničnici sa svih strana svijeta

Naša se škola  i ove školske godine uključila u međunarodni Bookmark Exchange Project. Kao partnerska škola pridružila nam se škola iz Portugala.

Likovna grupa koju vodi učiteljica Jana Đurđević izradila je šezdesetak zanimljivih straničnika, a knjižničarka ih je plastificirala. Posebna zanimljivost je to što je svaki autor straničnika na poleđini napisao jednu poruku kolegi/kolegici  u Portugalu. Poruke su napisane na hrvatskom i portugalskom jeziku tako da je na taj način uspostavljena zanimljiva komunikacija. Učenici iz Portugala su poslali straničnike s motivom ribe. Zaključili smo da je to sardina, riba koja je portugalski nacionalni simbol. Knjižničarka iz Portugala nam je javila da su se njeni učenici obradovali straničnicima, jednako kao što su se naši učenici obradovali njihovim radovima.

Akcija Mir i dobro

Policijska uprava sa svojim partnerima i ove godine pokreće akciju Mir i dobro za mirne i dostojanstvene blagdanske dane.

Što su nam poručili, pogledajte u kratkom filmu:

Večer matematike

U četvrtak, 7. prosinca u našoj školi održana je Večer matematike. Organizator Večeri matematike je Hrvatsko matematičko društvo, a radionice za svoje učenike su pripremile učiteljice razredne nastave i učiteljice matematike.

U natjecateljskim matematičkim aktivnostima sudjelovali su učenici svih uzrasta: viši i niži razredi sa svojim roditeljima. Matematički bingo, Matematičaru, ne ljuti se te Matematičko potapanje brodova, Matematički alias i pictionary samo su neke od igara koje su se igrale.

Kako nam je bilo pogledajte u fotogaleriji!

Županijsko prvenstvo u šahu

Županijsko prvenstvo u šahu u Osnovnoj školi Oroslavje održalo se 7. prosinca 2017. godine.

Žensku ekipu činile su:

Ela Grdenić, Ivana Žukina, Mihaela Pišković, Klara kučko i Klara Dolenec .

Djevojke su osvojile su drugo mjesto.

Mušku ekipu činili su:

Gabrijel Kučko, Patrik Čmarec, Karlo Hrbić, Šimun Mlinarić i Petar Žukina .

Osvojili su drugo mjesto.

Čestitke svima!

Naši učenici zlatni na ovogodišnjem Dabru

Učenici naše škole Dorijan Gučin, 7.a, Mihael Grdenić, 6.a te David Mirt, 6.a postigli su  na Međunarodnom natjecanju iz računalnog razmišljanja i informatike „DABAR“ izvrstan rezultat i tako  se plasirali u 10% najboljih učenika  u Hrvatskoj, osvojivši zlatnu plaketu.

Od 4298 učenika iz cijele Hrvatske, koji su sudjelovali u ovom natjecanju u svojim kategorijama MegaDabar (7. i 8. razred) i KiloDabar (5. i 6. razred), naši su učenici postigli zavidan uspjeh!

Čestitamo!

Koko i mi

Učenicima 5.b razreda Koko je postao najbolji prijatelj. Zabavan je, voli avanture i pustolovni život pa je i nas ulovio u svoju mrežu pustolovina i napetih događaja. Što smo sve proživjeli zajedno, čitajući lektiru i pišući o Koku, pročitajte u nastavku!

Legende Pariza

U malom autobusu koji je vozio Parizom sjedili su Koko i Zlatko sa slavnom slikom Leonarda Da Vincia u rukama. Mislili su da su na sigurnom. Ali nisu bili. Michaelle ih je pratio svojim kamionom. Bojali su se da ih ne ulovi. U jednom trenutku  čuli su kako im netko kaže: „Bon jour!“ To sam bila ja. Primijetila sam da u rukama drže slavnu Mona Lisu. Činili su mi se malo čudni i htjela sam otići na svoje mjesto, ali kako se kaže „ne sudi knjigu po koricama“, ostala sam kod njih. Oni su i mene pozdravili i pokušali pitati kako se zovem, no nisu znali francuski.

Nastavi čitati →